Spremajući se pisati naišla sam na jednu neobjavljenu zgodu od prije godinu dana i pošteno se nasmijala svojoj gluposti, pa ju dijelim ovdje s vama. Malo daška ljeta u ovim kišnim danima.

Nekoliko sam dana prije odlaska na more provela tražeći natikače. Ne bilo kakve. Crvene s remenčićem, lakirane. Od prijateljice sam čula da će mi trajati nekoliko godina pa sam se odmah bacila u potragu za njima. Kako to obično kod mene biva, u dućanu više nisu imali mog broja. Ni u jednom, ni u drugom, ni u trećem u kojem sam pitala. Sve druge boje bile su dostupne, ali crvene ne. Pojma nemam zašto sam se baš tako zalijepila za crvene. Mislim da sam zapravo potajno željela izgledati romantično poput neke francuskinje u mojoj najdražoj ljetnoj haljini na modro-bijele pruge. Gledala sam samu sebe i nisam mogla vjerovati koliko sam zapela za njih.

Poslala sam Franu u trgovački centar po njih, čak sam otišla s djecom u grad da vidim bi li možda uspjela ugurati nogu u manji broj.… Čitaj dalje..