Svi vi možete zadobiti Moje oproštenje vaših grijeha samo ako za tim iskreno žudite i zaputite se stazom do Mene u Isusu Kistu, Koji je umro na Križu za sve vaše grijehe (Izaija 53). Ja Sam do Križa nosio jedan ogroman teret grijeha, jer Ja Sam nosio grijehe cijele ljudske rase, prošle, sadašnje i buduće… On se sastojao od prvobitnog grijeha čovječanstva baš kao i svih grijeha koje je svaka pojedinačna osoba počinila na Zemlji… Ja Sam uzeo na Svoja ramena svu krivnju i hodao sa njom do Križa… I bez obzira koliko težak bio grijeh, Ja Sam ga uzeo na Sebe budući Sam vas želio iskupiti od vaše svake krivnje, Ja Sam želio obnoviti vašu čistoću srca koja vam jedina omogućuje iznova Mi pristupiti i dozvoljava vam gledati Me licem u lice.

Ja Sam vas želio očistiti od sve vaše krivnje, Ja Sam želio platiti pokoru za sve grijehe koji su vas pritiskali i držali vas neopozivo razdvojenima od Mene, budući Ja ne mogu Sebe ujediniti sa grijehom… Iz ovog razloga Ja Sam iskupio svu krivnju kroz Moj čin Spasenja ali Ja zahtjevam vlastitu volju svake osobe da postane iskupljen.

Vi se uvijek trebate prisjetiti koliko puno je čovjek Isus patio namjesto vas budući je Njegova Ljubav željela pomoći vam osloboditi se od Sotonskog jarma. On je uzeo na Sebe svu vašu krivnju i otrpio ogroman bol kao okajanje za ovu krivnju i konačno platio za ovu krivnju sa najmučnijom smrću na Križu. I premda ste vi opetovano suočeni sa veličinom Njegove žrtve i opsegom Njegove patnje nemoguće je za vas emocionalno suosjećati sa ovom boli. A ipak vi bi se nje trebali često prisjetiti* kako bi razumjeli Njegovu ogromnu Ljubav za vas koja je bila razlogom za Njegov čin Spasenja. Njegova je duša bila čista i neokaljana, ona je došla iz najviših svjetlosnih predjela u mračan, grešni svijet, ona je došla k ljudskoj rasi koja je bila grešna budući je bila pod utjecajem od strane Božjeg protivnika (Sotone), koji ju je neprestano provocirao na počinjavanje djela pakosti i kojem se nije mogla oduprijeti budući je bila kompletno oslabljena od strane izvornog grijeha… Sami ljudi su živjeli u gustoj tami i prema tome nisu mogli znati neprijatelja njihovih duša, i time su bili u stanju akutne duhovne patnje i bez pomoći isto tako ne bi nikada bili sposobni osloboditi sebe od nje.

I vi ćete primiti istu mjeru koju dajete vašem bližnjemu… vi ćete primiti do istog opsega kako ste voljni dati, vi nikad ne trebate trpjeti nedaću ako dijelite vaša vlasništva sa vašim bližnjim ljudskim bićem u potrebi… I Ja ću vas blagosloviti u svakom trenutku, budući ćete djelovati u skladu sa Mojom voljom već time samo što ćete biti aktivni u Ljubavi. Trebate znati da će vaša nagrada na nebu biti sasvim malena ako samo sebično uzimate u obzir sebe same na Zemlji, ako uzimate od života koliko god je moguće bez da uzimate u obzir vašeg bližnjeg; u tom slučaju vi ste već primili vašu nagradu na Zemlji, onda ćete primiti zemaljska vlasništva koja su prolazna jer ne stječete Ljubav koja vas može pratiti u vječnost… Ipak vi bi trebali dati sa Ljubavlju, očekivanje nagrade vas nikada ne bi trebalo motivirati da budete aktivni s Ljubavlju, jer onda će istinska Ljubav nedostajati koja na prvom mjestu okreće vaše darove u istinske poklone.

Božje opomene će uvijek isticati način života u Ljubavi… Sam značaj Ljubavnog života slabo je poznat vama ljudima, a ipak je Ljubavni život jedini čimbenik koji vam osigurava blaženstvo, vječni život. Ljudi ne razmišljaju o tome, i sve ostalo razmatraju više nego njihov osobni stav prema najvažnijem u zemaljskom životu, prema Ljubavi… Iz dana u dan oni vrše svoje zemaljske obaveze, ali sve rade više svojim razumom nego srcem… Oni važu sve prednosti i mane, nastoje djelovati probitačno (unosno), te stvarati i obavljati zemaljski posao po dužnosti, no oni ne vode računa o tome, koliko pri tome sudjeluje srce, koliko je Ljubav odlučujuća u njihovom djelovanju. A ipak, beskorisno je svako djelo učinjeno bez Ljubavi… Čak i svakodnevni poslovi moraju pokazati jedan stupanj Ljubavi, ljudima za koje su učinjeni. No, ovoga je tek malo ljudi svjesno, i odatle za mnoge može cijeli život biti hod uprazno, ako se nije odvila polagana promjena ljudskog bića… promjena iz samoljublja u Ljubav prema bližnjemu, ili također: povratak u nekadašnje biće, koje je bilo Ljubav.