Bertha Dudde, br. 0938, 30 Svibnja 1939

Obrati pažnju kako se sve žešće moraš boriti protiv unutarnjeg nemira što se više povlačiš od redovne dnevne aktivnosti, jer za tebe je od blagoslova kad si neprestano aktivna u zemaljskom. Čovjek ima određenu duševnu uravnoteženost, koja ga tako čini više pogodnim za duhovno stremljenje; osim toga to bližnjima samo može služiti kao dokaz da zanimanje ne mora trpjeti radi duhovnog rada. A to je od najveće važnosti – vrijeme duhovnog buđenja istovremeno mora biti obilježeno iznimno živom tjelesnom aktivnošću, jer jedino putem nje je dan i dokaz da povod za izvanredno duhovno djelovanje ne mora pod svaku cijenu biti jedno bolesno stanje, nego da radije jedno s drugim može biti vrlo usklađeno i da zemaljsko zaposlenje pritom ne mora patiti.

Tako da sad jedino primaš upozorenje da se sa svom revnošću predaš duhovnom radu, da ga uvijek staviš na prvo mjesto, ali i da pri tome ispunjavaš sve zemaljske potrebe, koliko god se to može uskladiti sa ovim ranijim.… Čitaj dalje..

Bertha Dudde, br. 7073, 26 Ožjuak 1958

Svaki čovjek snosi odgovornost jedino za svoju dušu. I stoga je za njega od iznimne važnosti da zna što mu je za činiti u zemaljskom životu da bi dušu spasio od propadanja u ponor te od vječne tame i patnje …. da bi joj priredio blaženu sudbinu, vječni život …. On nema za činiti ništa osim svoju dušu osloboditi od gustih ovoja koji ju obavijaju, opet joj stvoriti mogućnost da bude prožeta Božanskim Ljubavnim svjetlom kao što je bila nekoć prije nego je stvorenje palo ….

Čovjek mora biti svjestan toga da mu je dana svrha zemaljskog života, tako da taj život mora koristiti u tu svrhu. I svaki dan, svaki sat za to mu pruža mogućnost, jer jedino što treba je neprestano se vježbati u Ljubavi koja je nesebična …. mora se truditi osloboditi se od samoljublja, koje je učinilo da se duša ovije tim gustim omotačima ….… Čitaj dalje..

Pomoću smjernica koje su dane čovjeku kroz Božanske zapovijedi, on također može u svako doba vršiti duhovnu kontrolu nad svojim mislima, riječima i postupcima. A ovo je nužno, želi li on stalno napredovati u svome razvoju, budući on vrlo lako može zapasti u pogrešku da postane besposlen, i da zanemari rad na svojoj duši, čim on vjeruje da živi u skladu sa Božjom voljom. Onda uvijek postoji opasnost od zastoja, koju on vrlo lako može odvratiti, čim na sebi sprovodi strogu samokritiku i polaže račun nad svakom misli, svakom riječi i svakim djelom, da li su oni dobri, odnosno, odgovaraju li Božjim zapovijedima, koje zahtijevaju jedino Ljubav. Jer, Božji protivnik se ne odmara, on nastoji ostvariti utjecaj na dušu, na ljudsku volju, sve do posljednjeg trena. I stoga čovjek nije nikada izvan opasnosti da mu potpadne, ako on nije oprezan, i ne uzima uvijek Božje zapovijedi za nit vodilju njegovog načina života.… Čitaj dalje..