„Mama di su mi kupaće?“, slušam već danima prije odlaska na plažu.

“U torbi za kupanje nisu. Jesi li ih uzeo kod None kad smo išli?”, upitala sam spremajući ostatak stvari u torbu.

„Ja nisam“, rekao je.

“Nisam ni ja”, rekla sam nastavljajući spremati ostatak stvari.

„Ali mama, ti si ih trebala uzeti!“ rekao je ljutito.

“Stvarno?” upitala sam ozbiljno vidjevši mogući scenarij i našeg novopečenog malog ronioca kako u odjeći sjedi cijeli pokisao na plaži.

„Mama ti si ih trebala uzeti, ja sam zaboravio!“ nastavio je uporno.

„Žao mi je što si zaboravio kupaće, al’ mislim da je jako mudro da se ne vraćamo sada kod None po tvoje kupaće već da iz ove situacije svi zajedno pokušamo nešto naučiti. Problem s kupaćima nam se događa skoro svaki dan, ja nisam namjerno zaboravila tvoje kupaće, al’ mi srce govori da te Isus kroz ovo želi naučiti odgovornosti koja je puno vrjednija od jednog jutarnjeg kupanja na plaži.… Čitaj dalje..

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. 

Efežanima 4:31, 32 

Vikend smo proveli kod prijatelja u Slavoniji. Veselili smo se jako tom susretu, ne zna se tko više naši prijatelji, ili mi. Baš sam htjela da ovo naše malo putovanje bude nekako drugačije. Htjela sam da cijeli naš put i dolazak kod naših prijatelja gleda u to kako donijeti dobro. Htjela sam da i djeca koliko je to moguće budu usklađena s nama u tom nastojanju, pa sam nekoliko dana ranije njihova mala srca pripremala za to. Znatiželjna sam bila vidjeti da li su sposobni držati taj cilj ispred sebe i koliko su sposobni neke svoje želje staviti po strani i gledati u dobrobit drugog.

Iskreno, najiskrenije, jedan dio mene je tajno priželjkivao da djeca budu stvarno poslušna i primjerna za vrijeme našeg boravka tamo, da budu odraz ljubavi u kojoj rastu.… Čitaj dalje..