Sjećam se da sam jednom dok Frano i ja još nismo imali djece, sva u iznenađena gledala u jednu mladu mamu koja je živjela u stanu iznad nas, dok nam je pričala o borbama koje vodi svakog jutra sa svojim curicama oko odabira odjeće za vrtić.

„Meni se ovo neće događati!“ pomislila sam tada s visoka.

I, naravno da mi se dogodilo to i još pedeset drugih stvari za koje sam mislili da neće nikada. Prilično učinkovit lijek za moju oholost i taštinu.

Borba s odjećom, točnije haljinama, kod nas je krenula je prije nepunih mjesec dana. Naša djevojčica se jednog jutra probudila i više nije htjela na sebe odjenuti ništa osim haljina, pri čemu naravno nisu sve haljine dolazile u obzir već samo one koje se „lijepo“ vrte. Malo je reći da sam ostala iznenađena razvojem situacije. Odmah mi je pred oči došla mama s početka priče. Pošteno, pomislila sam.… Čitaj dalje..

„Mama di su mi kupaće?“, slušam već danima prije odlaska na plažu.

“U torbi za kupanje nisu. Jesi li ih uzeo kod None kad smo išli?”, upitala sam spremajući ostatak stvari u torbu.

„Ja nisam“, rekao je.

“Nisam ni ja”, rekla sam nastavljajući spremati ostatak stvari.

„Ali mama, ti si ih trebala uzeti!“ rekao je ljutito.

“Stvarno?” upitala sam ozbiljno vidjevši mogući scenarij i našeg novopečenog malog ronioca kako u odjeći sjedi cijeli pokisao na plaži.

„Mama ti si ih trebala uzeti, ja sam zaboravio!“ nastavio je uporno.

„Žao mi je što si zaboravio kupaće, al’ mislim da je jako mudro da se ne vraćamo sada kod None po tvoje kupaće već da iz ove situacije svi zajedno pokušamo nešto naučiti. Problem s kupaćima nam se događa skoro svaki dan, ja nisam namjerno zaboravila tvoje kupaće, al’ mi srce govori da te Isus kroz ovo želi naučiti odgovornosti koja je puno vrjednija od jednog jutarnjeg kupanja na plaži.… Čitaj dalje..

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. 

Efežanima 4:31, 32 

Vikend smo proveli kod prijatelja u Slavoniji. Veselili smo se jako tom susretu, ne zna se tko više naši prijatelji, ili mi. Baš sam htjela da ovo naše malo putovanje bude nekako drugačije. Htjela sam da cijeli naš put i dolazak kod naših prijatelja gleda u to kako donijeti dobro. Htjela sam da i djeca koliko je to moguće budu usklađena s nama u tom nastojanju, pa sam nekoliko dana ranije njihova mala srca pripremala za to. Znatiželjna sam bila vidjeti da li su sposobni držati taj cilj ispred sebe i koliko su sposobni neke svoje želje staviti po strani i gledati u dobrobit drugog.

Iskreno, najiskrenije, jedan dio mene je tajno priželjkivao da djeca budu stvarno poslušna i primjerna za vrijeme našeg boravka tamo, da budu odraz ljubavi u kojoj rastu.… Čitaj dalje..

“I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Luka 11:9

Cijeli je mjesec  bio baš jako naporan. U moru obiteljskih obaveza s kojima nisam baš najbolje izlazila na kraj počeo je patiti moj odnos s Isusom, sve sam manje vremena nalazila za molitvu, osjećala sam se potpuno iscrpljeno i duhovno prazno.  Jedne sam večeri, jednostavno pomislila “To je to, ja ne mogu više”. A onda se još i  Mrvica razboljela. Ništa ozbiljno, još jedna viroza koju su dečki donijeli iz vrtića i jedan mali začepljen nos koji ju je danima gnjavio i nije dao spavati. Nakon što sam se ustala valjda već po  jedanaesti put te noći prestala sam brojati. … Čitaj dalje..