Kad bi na neku foru u 2018. našao papirić sa zapisanim proročanstvom što ćemo sve doživjeti do 2022. ne znam iskreno da li bi se počeo smijati, ili plakati. Potres, životno opasne situacije s koronom, lockdowni, muke s adaptacijom kuće, zdravlje djece i početak velikih ratova u blizini naš domovine. I to baš u vrijeme kad smo pronašli kuću u kojoj smo se odlučili skrasiti, podigli troje djece (sada 6, 9 i 11), radimo poslove koje volimo i život kakav smo željeli.

Ali život je često nešto drugo od onog što mi isplaniramo i Otac ima svoje planove, te On vidi do kuda bi nas naše ideje dovele i ima nešto puno bolje i više isplanirano za nas. Od tuda i ti „udarci“ sudbine koji oštro zaokrenu naše puteve. I neka je tako, jer On sigurno bolje vidi nego mi sami i bolje upravlja naše puteve.

Potres me naučio da se elementarne stvari kao što je krov nad glavom i sigurno utočište mogu u sekundi izgubiti.
Ozbiljno stanje u koje me dovela korona i taj dodir duha smrti mi je pokazalo koliko još nemam jake vjere i koliko su moje vlastite snage ništavne kad se suoče s Neprijateljem koji za mene želi sve najgore.

Naučio sam se odvezati od planova, ideja i stvari i biti ih spreman brzo otpustiti ukolio se pokažu da me ne vode dobro dalje u budućnosti. Biti slobodniji, fleksibilniji i odažniji prema svemu što na nas dolazi. U suštini, gledati na sve oko sebe kao na prolazno i biti usmjeren očima duše na ono što doprinosi istinskom životu – onomu u vječnosti.

Koristim te velike krize da mi pomognu pronaći slabe temelje, da uočim gdje to samo mislim da sam jak, a zapravo nemam uporište, gdje još nisam unutar Očeve volje i time sam otvoren za utjecaje Neprijatelja moje duše.
Sve to služi da se bolje spoznam i imam jasniju sliku sebe, te da još više uprem pogled u Njega koji me može pokriti u svemu što mi nedostaje, koji može ojačati svaku moju slabost i pretvoriti ju u jakost gdje se onda On očituje.

I sad gledam prema jeseni 2022. i na horizontu vidim da se neprijatelj pošteno utaborio i spremio nove taktike i iskreno nije me strah, jer svoj pogled okrećem prema onome što je Otac na „papiriću“ prorokovao za mene, a to je:

Psalam 91
Frano, ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemogućega, reci Jahvi: “Zaklone moj! Utvrdo moja! Bože moj u koga se uzdam!” Jer On će te osloboditi od zamke ptičarske, od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi i pod Njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana!
Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju, ni kuge što se šulja kroz tmine, ni pošasti što hara o podne. Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe, deseci tisuća s desne tvoje, tebi se neće primaći!
Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu, jer sam anđelima svojim zapovjedio da te čuvaju na svim putima tvojim.
Izbavit ću te jer me ljubiš, zakrilit te, jer poznaješ Ime Moje.
Zazvat ćeš me, a Ja ću te uslišiti, s tobom ću biti u nevolji, spasit ću te i proslaviti.
Nasitit ću te danima mnogim, pokazat’ ti spasenje svoje.”

I kada u to gledam vidim da sve štima, da sve ide po planu. Da li sam na nivou zrelosti vjere da 100% uđem u opisanu jednadžbu, vjerojatno ne, ali svaka kriza otkrit će mi gdje sam još kratak i ja ću popraviti svoje zidove. Ako i pogriješim, Otac će me izbaviti. Ako negdje budem nedovoljan, On će nadomjestiti. Kao da ne vidim više opciju gdje bi me On mogao ostaviti, ili gdje bi se mogao “sakriti” od Njegove ruke milosti. Hvala ti Oče na tome, na svoj Tvojoj Ljubavi, vodstvu i zaštiti!

Psalam 139:

Kamo da idem od Duha Tvojega i kamo da od Tvog lica pobjegnem? Ako se na Nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj i ondje bi me ruka Tvoja vodila, desnica bi me Tvoja držala.

Psalam 50:15 Zazovi me u dan tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.”

Idemo jeseni 2022.!, da vidimo što si pripremila za nas! Prepremio sam i ja za tebe par aseva u rukavu!

Frano