“Besplatno primiste, besplatno dajte”

Matej 10:8

Dugo je prošlo od posljednje objave na blogu. Cijela godina dana. Teška godina dana. Najzahtjevnija do sada, no s druge strane prepuna Očevog vođenja, ljubavi, sigurnosti i prilika za osobni rast. Nedavno sam prošla pored grafita “Sebe sam čekala” i razmišljala kako možda on najbolje sažima moj rast proteklih godinu dana. Napokon sam odrasla, rekla bih. Posložila prioritete u srcu i naučila reći ne svemu onome što me odvaja od onog što smatram važnim. Period u kojem živim vidim kao najljepši u svom životu, napokon sve štima. Napokon ja “štimam”.

Duboko u srcu osjećam da to što nosim unutra može potaknuti, ohrabriti i osnažiti druge. Nikad mi glasnije nisu odzvanjali stihovi iz Evanđelja po Mateju “Besplatno primiste, besplatno dajte”. S tom idejom, odlučila sa na jednoj novoj razini, izaći iz okvira naše “kućice u cvijeću”i Očevu ljubav koju sam primila u izobilju podijeliti s drugima. Osim redovitog pisanja ovdje na blogu, Frano i ja pripremamo jedan bračni podcast s prilikama i neprilikama našeg bračnog života. S mojom dragom Danijelom pripremam seriju priča “Isus voli malene”, a čini se i da će slikovnica “Oče naš” uskoro pronaći svoje ilustratore. Velika mi je želja i s mojom dragom Sandom pokrenuti radionice za djecu na kojima bi malene od najranije dobi upućivali k Očevoj Ljubavi.

Trebat će snage i odvažnosti za sve ovo, al tu nekako računam na Isusa. Zapravo potpuno računam na Isusa.♥