Mimoza
(Ljubav) nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne uzima za zlo
1 Korinćanima 13:5
Miris mimoze jedno je od najljepših sjećanja koje vežem za djetinjstvo. S divljenjem sam promatrala ogromno drvo na putu do škole. Toliko sam puta gurnula cijelu glavu u maminu vazu s cvijećem. Miris mimoze ispunjavao me nekom posebnom milinom i srećom. Ponekad u proljeće znam kupiti mali buketić ovog cvijeća. Tada zatvorim oči i pustim da na trenutak sve ove divne uspomene ponovno utople moje srce. Ipak, puno češće sjetim se mimoze u situacijama poput ove. Tada pak mimozu povezujem sa svojom osjetljivošću na reakcije drugih.
Nedavno je nastao popriličan nesporazum. Prije nego sam uopće uspjela snaći osoba ispred mene je vidno uznemirena mahala rukama i glasno me uvjeravala u pogrešnost moje odluke. Nekoliko trenutaka sam pokušavala shvatiti što se događa i otkud takva reakcija, a onda sam počela osjećati kako me jako steže u grlu i kako me počinje boliti trbuh. Samo nekoliko trenutaka dijelilo me od toga da počnem i plakati.
Ajme što sam osjetljiva, pomislila sam, kao nekakva mimoza, moram se zbrojiti, neću se sad valjda tu rasplakati…
I uspjela sam nekako. Zbrojila sam se. Uspjela sam čak i smireno objasniti svoj pogled na situaciju. I razumjele smo se nas dvije, no unatoč tome, ostala mi je baš velika težina na srcu. Povrijeđenost, tuga i opet taj osjećaj da bih se mogla svaki čas rasplakati.
Mimoza, mimoza, razmišljala sam. Sa mnom stvarno nešto nije u redu. Cijelim putem kući razmišljala sam o tome kako bih trebala biti čvršća i samouvjerenija u ovakvim situacijama.
“Frano, zašto je moja reakcija bila takva, zašto sam bila i još uvijek jesam na rubu da se rasplačem?”, upitala sam Franu kad sam napokon stigla kući.
“Ja ti u tome ne vidim ništa loše, rekao je, osjetljivija si na reakcije drugih, osjetiš ne-ljubav i onda ti bude teško. Nemoj brinuti oko toga. Ono što je važno je da želiš oprostiti i ostati u Ljubavi.
Uhhh. Koje olakšanje. Ne moram više razmišljati o tome kako da budem čvršća i analizirati što sam mogla bolje napraviti. Moram samo paziti na svoje srce da ostane u Ljubavi. Štogod da mi je ta osoba rekla neznatno je u usporedbi sa štetom koju ću nanijeti svojoj duši ostanem li u ovom raspoloženju i nastavim li se prepirati s njom u glavi, razmišljala sam.
“Ja ti u takvim situacijama ne razmišljam toliko o tome što je osoba rekla, već zašto je to rekla”, nastavio je Frano “Što je to u njoj, što ju je potaklo da tako burno reagira? U što si to “upiknula” da se tako uznemirila? To ti pomogne da ju bolje razumiješ i da pronađeš u sebi Ljubavi za nju.”
Ufff..a ja, što ja radim, pomislila sam, pokušavam li se staviti u njen položaj, ili samo razmišljam o sebi, što je meni i kako je meni. Uvidjevši to, iskreno sam se pokajala. Sada, kada je napokon Ljubav vodila moje razmišljanje, mogla sam sagledati situaciju iz šire perspektive i vidjeti uzrok njene burne reakcije. Jasno sam vidjela da je osoba tako reagirala iz straha i brige i odjednom je u mom srcu sav osjećaj težine zamjenila ljubav i suosjećanje. Znalo mi se još sljedećih dana dogoditi da mi pokoja neugodna misao prođe glavom, no sada sam baš svaku spremno odbacivala snažno želeći da Ljubav pobjedi u potpunosti.
U ljubavi
Jelena Lukovic
Tereza ovo je vec drugi put da me pogodis bas u sridu. Taman se meni dogadja recimo ovo sa stavljanjem u situaciju druge osobe i preosjetljivost kad ti pises. prosli put ja ne znam gdje mi je glava a gdje rep, preumorna od svega kad ti pises blog o tome.
Mnogo si mi pomogla da bar malo narastem.
Hvala ti puno sto pises. Pisi jos.
Lidija
Ajmeee Tereziceee, hvala ti na ovom, baš mi je tvoj savjet pomogao i smjestio na pravu poziciju.
Hvala Ti naš dobri Isuse što ti uvijek znaš kako stići sigurno do našeg Srca -samo i samo Ljubav.
Marija
Isus Terezice:) stvarno ti puno hvala jer ova uputa je bas ono sto mi treba u ovom trenutku kad sam svjesna da nemam ljubavi i razumijevanja za druge ljude te me ovo bas upozicioniralo. Saljem ljubav i zagrljaje Marija L.
Teta Ivi
Draga Tereza,
evo sasvim “slučajno” vođena Ocem pročitala tvoj post. Baš takvih situacija sam imala često na poslu. Ponekad sam bila poput tebe, a ponekad poput te druge osobe. Al u oba slučaja treba ostati u Ljubavi ili joj se bar vratiti. Ono na što si me podsjetila jest da se trebam staviti u tuđe cipele i sagledati iz tuđe perspektive pa će mi biti lakše razumijeti, oprostiti i Ljubiti. Hvala ti! 🙂
Baš me zanima što ćeš slijedeće napisati! :))