A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva.

Kološanima 3:14

Danima. Tjednima pokušavam naći vremena i nešto napisati ovdje. Ne uspijeva mi. Posljednjih tjedana počela sam osjećati ovaj blog kao teret. „Terezica, što je s blogom?“ svako malo me  netko upita, a ja više ne znam što bih rekla pa samo slegnem ramenima.

Počelo je tako da mi je u jednom trenu po povratku na posao s porodiljnog, jednostavno postalo preteško. Novi klinci na poslu, roditelji, brdo dokumentacije i priprema, „zmazani“ veš, nepospremljena kuhinja, igračke posvuda, dragi ljudi koji mi se javljaju , a ja ih ne stignem nazvati, specijalistički rad kojem nedostaje još samo desetak stranica do kraja.  Kad bih se na kraju dana sjetila još k tome nisam stigla objaviti pričicu na blogu, pošteno bi me zavrtjelo u želucu.

Tjednima sam se trudila pohvatati to sve, no kao da je u jednom dijelu uvijek vladao kaos. A onda je jednog dana postalo stvarno preteško.
„Frano, ja ti stvarno više ne mogu, nisam dobro, raspadam se, imam osjećaj da ništa ne radim kako treba, htjela bih svih namiriti, al ne znam kako…“ rekla sam Frani sa suzama u očima.

„O.k.“, rekao je blago i od tada se trudio oko mene i pomagao mi još više.

No, nije mi bilo bolje.

Čim bi vidjela da ne vladam jednim dijelom svog dana, počela bih osjećati snažan pritisak. U tom stanju teško mi je bilo pronaći ljubavi za Franu i klince. Iako sam se i dalje trudila obaviti sve što treba, većinu  sam vremena umjesto u njih, gledala u sebe. Kao da sam bila prisutna, no zapravo potpuno odsutna. Razmišljala sam koliko mi je teško i koliko toga još imam za napraviti.

„Terezica, znaš da povremeno prolaziš kroz ovakve situacije i da ih Isus uvijek okrene na dobro. Znam da to znaš. Pomažem ti koliko mogu, ali moraš se sama trgnuti iz ovog… Moraš pojačati u ljubavi, da bi se iskopala iz tog jada u kojeg si upala. Okreni se oko sebe i vidi gdje možeš pojačati, počni od mene i djece. Znaš i sama da ćeš se jedino tako i molitvom za snagu iščupati van. Znam da bi ti ovo isto rekla meni da je obrnuta situacija“, rekao mi je Frano nakon nekoliko dana.

Nije mi se baš svidjelo  to što mi je rekao.

“Još da pojačam?!”pomislila sam, pa ni ovo ne stižem.

Isuse ja ti stvarno više ne mogu, ne mogu i ne mogu, preteško mi je. Vidiš li? Pomozi mi molim te… Daj mi snage ljubavi da se iščupam iz ovog van. Molim te, molim te…” plakala sam te večeri.

Kad  mi je bilo mrvicu lakše, spustila sam se u kuhinju po čaj. Frano je u boravku slušao propovijed na mobitelu.

Namjerno je tako uređeno da nam križ bude pretežak za našu vlastitu snagu. To je jedino zato da bi se naša oholost ponizila i da bi  napomol kraha priznali svoju nemoć Ocu i onda iz te pozicije zatražili pomoć.

Joj, joj, joj.

Bilo mi je dovoljno čuti ove dvije rečenice iz propovjedi da poželim nestati. Da bar Frano nije vidio da sam to čula. Baš sam  nezgodno”natrčala” na dio koji me je potpuno razotkrio. Još se je nekoliko trenutaka sve u meni pokušalo pronaći neki drugi uzrok mojih problema.

Pa nije valjda da će sad ispast da je moja oholost uzrokovala sve ovo. Ne traženje pomoći i snage na vrijeme od Isusa. Uvjerenje da ja to ipak mogu sama nekako izvesti. Sva ova muka, nervoza, ljutnja. Ma nije moguće.

Jooooooj.

Naravno da je moguće. Istina koju sam čula bila mi je istovremeno mrska i slatka.

Nije mi više bilo uopće do čaja, samo sam se željela što prije vratiti u sobicu i tražiti od Isusa oprost za sve što nisam radila dobro i veliku snagu da sve napravim bolje.

Te sam večeri  odlučila poniziti u srcu i  poslušati Franin savjet,  prestati gledati u sebe i snažno pojačati u ljubavi prema svima oko sebe. Nisam uopće znala kako ću to izvesti al sam bila duboko uvjerena da će Isus moju odluku popratiti s ogromnom snagom.

Odbacite svaku zabrinutost i strahovanje, i samo pouzdano gledajte u Gospoda… On nikada ne ostavlja u nevolji one koji se puni pouzdanja obrate Njemu za pomoć. I, tako će se svaka tjeskobna ili uznemirujuća životna situacija, riješiti sama od sebe, samo pazite da ne prouzroči u vama suprotno od onoga što treba biti njena stvarna svrha… da vas ona ne otvrdne i ne potakne na okrutno (nemilosrdno, ne-Ljubavno) postupanje… pazite da vi jedino Ljubavi u vama dopustite govoriti, budući da će jedino Ljubav pobijediti, i omogućiti vam uspješno izaći iz takvih kušnji. Oblikujte vaše srce u sve dublju Ljubav, a bit ćete tako i vašem okruženju na blagoslov, i vi ćete kroz Ljubav postati slobodni od pritiska koji vas opterećuje, a i duša će postati slobodna, ako vi prevladate sve teško u životu zahvaljujući ovoj Ljubavi. “Životni sukobi su nužni”BD 770

Narednih dan jako sam pazila  da pritisci koje sam i dalje osjećala ne potaknu u meni ne-ljubavno djelovanje prema bližnjima. Baš suprotno kad bi mi bilo najteže ja sam bila najaktivnija u ljubavi. Kad bi mi se učinilo ja će me pritisak opet preplaviti, ja bih odlučila još snažnije voljeti i truditi se. Slušati, ohrabrivati, poticati, usmjeravati, tješiti, uveseljavati i grliti.

Prvih par dana je išlo na guranje, a onda je krenulo. Ogromna Isusova snaga je sišla na mene i ja sam doslovno preko noći postala slobodna od svih pritisaka koji su me opterećivali. Svim srcem sam osjećala kako svojem okruženju ponovno postajem blagoslov. I neočekivano brzo  jedna po jedna stvar je došla na svoje mjesto. Večeras je to ova pričica na Blogu.

“Tereza toliko sam ponosan na tebe, vidim koliko se mijenjaš, toliko sam ti sretan zbog toga…, rekao mi je Frano sinoć prije spavanja.

Hvala ti moj prediiiiiiivni Isuse na tome, pomislila sam, ovo će zasigurno biti moj najsretniji rođendan do sada.♥

U Ljubavi predivnoj,