Ne varajte se, braćo moja ljubljena!

Svako dobro darivanje i svaki savršen dar odozgo je, silazi Od Oca svjetlila u koga nema ni sjeni od mijene.

Jakovljeva 1:16,17

Prije nekoliko tjedana sam jednoj prekrasnoj, hrabroj mami skuhala finu domaću juhicu. Finu, „prefinu“ kako bi rekli naši mali dečki. Čim sam čula da ima temperaturu i grlobolju primila sam se posla.

Nikad još u juhicu nisam ubacila toliko ljubavi. Silno sam htjela da u cijelom mom nastojanju prepozna Očevu ljubav koja i na ovaj način pažljivo i s puno ljubavi brine o njoj putem ljudi koje joj stavlja na put.

Srce mi je poskočilo od sreće kad sam primila njenu poruku.

Kaj da kažem , juhica je prefina, “duuuugo” nismo jeli tak finu domaću juhu, puno ljubavi je u njoj!

I kolačići su tak mekani, tope se u ustima, pa te molim recept. Muž je rekao da je on bolestan sljedeći tjedan.:)

I nisam dugo uživala u toj sreći, a već je krenula misao: “Joj daj, molim te skuhala si juhu, pa što onda. Koliko ima ljudi kojima je to najnormalnija stvar, a ti od toga sad radiš neko veliko veselje, kao da si napravila neku strašno veliku stvar. “Uuuuuuu”, skuhala si juhicu.

I eto ga na. Nema radosti više.

Mučilo me to nekoliko dana. Pokušavala sam shvatiti što je to u meni, osim naravno moje oholosti i želje za dokazivanjem, učinilo da mi se moje ljubavi puno nastojanje učini beznačajnim.

Na svjetlu ovih jasnih uputa brzo mi je postalo jasno što radim krivo.

Vjerujte u Moje Riječi da Ja blagoslivljam sve što je učinjeno s namjerom za pomoći. Voljnost za pomoći je nesebična Ljubav spram bližnjega koja nikada ne može potaći Moje negodovanje. I Ja često dajem vama ljudima priliku vašu volju sprovesti u akciju, Ja stimuliram vaše misli i također vam dajem snagu da ostvarite štogod se osjećate nagnani učiniti. “Sva voljnost za pomoći je blagoslovljena od Boga…” BD 5635

Pa ja zapravo ne vjerujem da moj Otac blagoslivlja baš sve što je učinjeno s namjerom za pomoći. Ne vjerujem da je On taj koji stoji iza svakog mog ljubavnog nastojanja stimulirajući moje misli i opskrbljujući me sa snagom da ih provedem u djelo.

Ja zapravo vjerujem da poticaj i snaga za činjenje od mene prozvanih “malenih” djela proizlaze iz mene same, a poticaj i snaga za činjenje onih “velikih” od Njega.

Da budem još jasnija. Ja vjerujem da se Isus veseli samo “velikim” djelima a da za ona “malo manja” jednostavno ne mari.

Nerijetko je moj voljeni Otac znao pred mene staviti osobu u potrebi. Ja bih tada  počela kalkulirati kako joj pomoći. Unaprijed bih sebe “odredila” za neke “velike” i “ozbiljne” zadatke. Po putu bih često shvatila kako ipak nisam sposobna odraditi te “velike” zadatke što zbog nedostatka vjere, što zbog manjka ljubavi te bi se na kraju od pustog mudrovanja i kalkuliranja suzdržala i od onih “malih” koja su bližnjima itekako potrebna.

A mili moj Isuse, oprosti mi na mojoj gluposti. Hvala ti na ovoj spoznaji i na ovim jasnim uputama kako ubuduće ne griješiti.

… gdje god mislite da ste sposobni pomoći vi nikada sebe ne bi trebali suzdržavati, jer vaš napor Ljubavi ne pomaže jedino umanjiti patnju već također budi uzvraćenu Ljubav i prema tome postiže najplemenitiju svrhu… zapaliti Ljubav u srcu osobe koja prihvaća napor Ljubavi i tako dati život, jer jedino Ljubav budi život i može prema tome također omekšati jedno tvrdokorno srce i postići transformaciju koja predstavlja iskupljenje za zavezanu dušu. “Sva voljnost za pomoći je blagoslovljena od Boga…” BD 5635

Čini mi se da bih mogla ove riječi čitati do kraja ovog zemaljskog života i u njima iznova pronalaziti veliku radost i snagu.

Baš svaki moj napor Ljubavi pomaže umanjiti patnju.

Baš svaki moj napor budi uzvraćenu Ljubav.

Baš svaki moj napor budi život i time postiže najplemenitiju svrhu.

Svaki.

Baš svaki.♥

Teško mi je opisati koliko je oslobođenje ova spoznaja proizvela u mom srcu. Otac je taj koji stavlja poticaj za činjenje dobra u moje srce. On je taj koji mi osigurava snagu za to a ja sam ta koja svojom voljom odlučuje hoću li ili ne te poticaje pretvoriti u djela. U trenutku kada je ova jasnoća dubinski ispunila moje srce moj je dan odjednom postao prekratak za sve “velike” i “malene” prilike kroz koje se moj voljeni Otac želi izraziti kroz mene.

Uuuuu skuhala sam juhicu…

Jesam, jesam, jeeeeeesam ♥

Umanjila sam patnju, probudila uzvraćenu ljubav i time dala život.

Napravila sam “maleno” djelo prepuno Očeve Ljubavi.

I hvala ti moj predivni Isuse na toj prilici.♥

U Ljubavi, Tereza