I tko god hoće biti prvi među vama, neka vam bude sluga. Kao što ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i dade život svoj kao otkupninu za mnoge.

Matej 20:27-28

Dvanaest je već davno prošlo, oči me već peku od gledanja u monitor, gasim kompjuter i idem prema kupaoni.

“Terezica, jesi napisala tekst za blog?” Frano će sa zanimanjem.

“Jesam.”

” Objavila?”

“Nisam, Frano.” ,odgovaram, naslućujući već u što cilja njegovo pitanje.

“Zašto nisi?”

“Pa nisam, vidi koliko je sati, skoro je jedan ujutro!”

“Pa kakve veze ima, objavi ga sada, a ljudi će ga čitati kada budu htjeli.

Ma ne bih sada…”, odgovaram tiho želeći da se naš razgovor upravo tu završi.

“Znam da ne bi” , odgovora kroz smijeh, “Nećeš jer želiš da ispadne kako si ga napisala ujutro.”

“Grrrrrrr…” najradije bih mu rekla na glas i pobjegla, al’ pred ovom istinom nemam kuda. Sve u meni pokušava smisliti još nekakav razlog kojim bi se opravdala, al’ ne ide.

Istina je tu. Najvažniji razlog zbog kojeg tekst ne objavljujem tako kasno navečer je što pred vama želim ostaviti dojam da ga ipak pišem i dovršavam u neko “normalno” doba.

Ujutro, recimo. No, to gotovo nikad nije tako.

Pa što je to u meni, što se želi prikazati pred vama boljom nego što jesam?

Prvo što mi pada na pamet je osjećaj nesigurnosti i tu bih najradije završila ovu svoju potragu, no ponovnim dubljim preispitivanjem shvaćam da je ozbiljnije od toga.

Taština. Ponos. Oholost.

Ne nužno ovim redom, al’ shvaćate bit. Skrivena potreba da me doživite uspješnijom nego što jesam. Potreba da mi pripišete bolje kvalitete od onih koje uistinu posjedujem.

Bljak!

Zašto to radim?

Pa da još više zadobijem vašu naklonost i uvažavanje, naravno. Da imate još bolje mišljenje o meni. Objavljen tekst u jutarnjim satima savršeno se uklapa u sliku organizirane mame koju želim prikazati na van.

Još jedan veliki “Bljak” je l’ da?

Čovjek mora voditi stalnu borbu s ovim oholim duhom u sebi, mora se kroz služenje naučiti poniznosti, on mora osnažiti svoju volju da radi ono što mu izgleda neostvarivo… pognuti se da služi gdje bi želio nadvladati. Treba uzeti za primjer svog Božanskog Spasitelja, Čiji je život bio jedino služenje u Ljubavi, služenje u najdubljoj poniznosti prema Njegovim bližnjima. Potrudi li se čovjek ostati u nasljedovanju Isusa, onda će također prakticirati unutarnju poniznost, borit će se protiv svake oholosti, neprekidno će zbog toga moliti za milost Božju, a snaga da sprovede svoju namjeru će mu doći ususret… on će služiti i kroz to postići viši razvoj. “Unutarnja poniznost…Borba protiv duhovne oholosti…”Bertha Dudde 2137

Novogodišnja odluka?

Još se više pognuti i razotkriti vam sebe posebice po pitanju bračnih razmirica i tako služiti u ljubavi. Ne razmišljati o tome kakav će to dojam ostaviti na van već samo gledati u to kako da pomognem uzimajući za primjer Isusov život na Zemlji Koji je, da je htio, mogao vladati kao Kralj i svu čast za sebe iskoristiti, ali nije. Nije gledao visoko, vidio je samo ljude u potrebi i prigibao se njima, nije poznavao oholost niti je tražo čast i slavu od ljudi. Samo je gledao kako da pomogne…

A obavijesti? 🙂

Obavijesti o novoj objavi na blogu nastavit će te primati u “normalno” doba, ne želim uznemiravati one od vas koji su zaboravili stišati zvuk na mobitelu.♥  No sada će te znati da tekst nisam napisala ujutro u jednom dahu u idealnim uvjetima dok su se djeca u tišini zajedno igrala na tepihu. Znat će te da sam ga skicirala dok sam kuhala, prepravljala u pauzi od pospremanja, da mi ga je Mrvica  za to vrijeme bar dva puta prožvakala, da sam ga pretipkavala za vrijeme dječje popodnevnog spavanja i gotovo uvijek dovršavala negdje blizu ponoći. I da je sve to zajedno obično trajalo danima:).

A kada još malo porastem u svojim organizacijskim sposobnostima i uspijem objavu dovršiti u neko “normalno” doba prvo ću se vama pohvaliti.

Sad vas grlim, grlim, grlim jako i pretpostavljate već…idem spavati ♥