Nered u kuhinji

A Onomu koji po sili što djeluje u nama može sve učiniti izobilnije nego što mi išćemo ili mislimo,
Njemu u Kristu Isusu slava u crkvi za sva pokoljenja u vijek vijekova! Amen
Efežanima 3.20-21
To je to, pomislila sam zadovoljno uguravajući posljednji tanjur u perilicu suđa.
No, moja radost nije potrajala dugo.
Nakon par sekundi poznatog zvuka povlačenja vode, nastala je tišina.
Ma to je sad onaj tren kad ona stane pa opet krene, bezuspješno sam si pokušavala objasniti novonastalu situaciju.
Pa kako je ovo moguće? Pored cijelog posla još mi treba da “suđerica” prestane raditi, sad tek neću ništa više stići.
“Isuse moraš mi pomoći, evo ja te molim da ova “suđerica” proradi. Molim te. Rekao si da te možemo moliti “štogod” ako molimo u skladu s Tvojom voljom. Rekla bih daje ovo u okviru Tvoje volje, bude li ona radila ja ću imati više vremena za bitnije stvari. Evo ja sad vjerujem da ćeš mi ti pomoći. Ja ću ju lijepo ugasiti i kad ju opet upalim sve će biti u redu, hvala ti moj Isuse!” izrecitirala sam u dahu.
Ponovno sam pokrenula suđericu nakon čega je uslijedilo nekoliko sekundi poznatog zvuka pa ponovno tišina.
“Stvarno Isuse, stvarno?!”
“A Neeeeeeee…”
“Ovako, Isuse molim te treba mi suđerica stvarno..molim Te napravi da radi”, rekla sam još jednom resetirajući ju.
Pa opet, opet i opet.
I opet ništa. Ništa. Ništa. I ništa. Tvrdoglava ja, tvrdoglava ona.
“A dobri Isuse što Ti to želiš od mene”, rekla sam osjećajući laganu nervozu u nogama.
“Znam da ti uređuješ i najmanju pojedinost u mom životu. Znam da si i na ovo si stavio svoj Amen, reci mi kad će i kako ova suđerica proraditi?” rekla naglas nadajući se kako će mi Isus ususret poslati neko brzo rješenje.
Kad naučiš ne stvarati toliko nereda u kuhinji, bila je misao koje je odzvonila toliko jasno, a da u sebi nije sadržavala ni trunku osude, samo ljubav.
Malo sam tako zatečena stajala i pokušavala naći način da se opravdam, a onda sam spustila ramena i priznala Isusu i sebi.
Da to sam ja. Za pripremu jednostavnog božićnog kolača spremna sam zaprljati 5 posuda osam šalica, deset žlica, da ne govorim o stvarima koje pritom nakon upotrebe ne vraćam na mjesto.
“Hvala ti što mi nisi popravio suđericu. Hvala Ti što me želiš naučiti nečem boljem.”, rekla sam tiho imajući napokon ove riječi u mislima.
Hvala ti Oče što je Tvoja Ljubav prema meni toliko velika..Hvala ti što mi uvijek želiš dati i više nego Te tražim. Vjerojatno si u svojoj mudrosti vidi koliko će Tvoj način rješavanja problema donijeti blagoslova u naš dom. I koliko ću zaista vremena imati za važnije stvari jednom kad naučim ne stvarati toliko nereda u kuhinji.
A da li je prikladno objašnjavati Ljubav Svemogućeg Boga na primjeru prljavog posuđa? mogao bi netko pomisliti.
Svim svojim srcem vjerujem da ćemo jedino onda kad prestanemo razmišljati o tome što je prikladno, a što nije ostvariti ispravan odnos s Njime. Jedino ćemo onda razumjeti Ljubav Svemogućeg Boga koji je ujedno želi biti i naš brižni Otac, koji nas toliko silno voli da želi biti prisutan i u najmanjem djeliću našeg dana, pa čak i među prljavim posuđem.
A kakvo je stanje bilo mjesec dana poslije? Da li je suđerica proradila?
Nije.
Da li sam stvarala manje nereda u kuhinji znajući kako ću ga morati sama oprati?
Puno, puno manje.
“Kad ćemo zvati majstora”, upitao me Frano jedan dan.
Još malo, rekla sam i spremna sam.
“Hm, bojim se ja da će nama isteći garancija dok ti budeš spremna”, rekao je suzdržavajući se da ne pukne u smijeh, no nije mu uspjelo.
Sigurna sam da je Isus milo gledao na nas dok smo se tako glasno smijali. Mora da je sretan gledajući svoje dvoje djece kako brljaju, al se trude svim snagama napraviti pravu stvar.
“E a znaš li da mi možemo pozvati majstora, da popravi suđericu, a ti ju počni koristiti kad si spremna”,nadodao je gledajući u moje kule opranog posuđa.
“Hm. Ne bih hvala, mislim da ne bih odoljela tom iskušenju. Vjerujem da bi time ujedno završila ova moja mala škola urednosti.”
A danas, kakvo je stanje danas?
Puno, puno, puno bolje. Štoviše smatram se uspješno rehabilitiranom “stvaračicom” nereda u kuhinji i s veseljem mogu reći da naš majstor stiže za dva dana.
I zato ti hvala još jednom moj dobri Isuse. Hvala ti što me “prisilno” stavljaš u situacije poput ove.
Situacije koje ja sama sigurno nikad ne bih odabrala, a koje ipak toliko koriste mom rastu.
Hmmmm.., baš me veseli vidjeti kako će kuhinja izgledati ove godine nakon božićnog ručka.♥
Grlim vas
klara
Isus je bas predivan, do najmanjih sitnica zeli biti s nama i sudjelovati u nasim zivotima. Hvala ti Terezice na ovom svjedocanstvu srca❤❤❤
Danijela
Draga Tereza,
Toliko sam se našla u ovom tekstu, kao da netko mene opisuje koliko sam suđa sposobna zaprljati samo nakon doručka. Suđe perem nekoliko puta dnevno, a suđerica je moja tiha želja. Očito s razlogom za nju nema mjesta u našem malom stanu 😍
Tek kad sam rodila, počela kuhati kašice za bebu i posebno obroke za nas shvatila sam da ću ako ovako nastavim morati kupiti duplo suđe i stalno ga prati. Puno napora ulažem i razmišljam kad koristim suđe, i nije lako. Zna mi se opet desiti kaos, ali sam svjesna što sam si priuštila i drugi put bude bolje. Čak sam neki dan muža pitala da mi pomogne složiti suđe na sušilicu koja je također prostorno ograničena, a ja nabacam suđe na nju kao da ima mjesta. Muž je u tom trenutku skočio od sreće i rekao da mu je to nešto najljepše što je čuo od mene zadnjh dana.
Što sam svjesnija svojih postupaka to mi je život lakši i shvaćam da sam razlogom tu gdje jesam i zahvalna sam na svakom danu koji mi daje priliku učiti i biti bolja prema sebi i drugima. Hvala ti Isuse
Lidija
Hjoooj Isuse, ni milisekunda našeg života ti ne promakne, tvoja nas Ljubav neprekidno grli sa svih strana i to je vrtoglavi osjećaj sreće i pripadnosti samo Tebi. Hvala ti Terezice i na ovom primjeru. Koliko se god činilo nešto nebitno u našim životima, Njemu je jako bitno SVE. Hvala Ti Oče naš predivni <3
Luca
Tereziceeeeee slatkicee, evomee,🙋🙋napokon da ti se javim sa par rijeci.Nemoram ti niti pominjati koliko puta u jednom danu uglačam i ponovo nagomilam tu istu gomilu suda.Ali kada me ponese, sjednem u sred te gomile i pozorno slušam Loricu i čitam riječ .I na koncu dobijem taku snagu da sve to u kratkom roku pospremim , i da neznam da je tu Isus na djelu čudila bi se samoj sebi.❤️❤️A sada kako je biti mama četvoro djece ??😊 Hmm…. pa kao sto i sama znas , to je velika odgovornost ali i neizmjerna radost.Ali sada sa svjetla CISTE ISTINE to je puno lakše , jer imamo Isusa koji nam u svemu pomaze. I zato hvala ti ISUSE bezbroj puta na tome!!!
Moja djeca: Alma 18 , Mirela 15 Tarik 11 Lejla 18 mjeseci🍼😊Evo ovom prilikom pozdravljam i tvoju dječicu , a posebno Sunčicu ❣Isus neka te čuva i nosi na dlanovima svoje ljubavi💘💘 Luca