A Onomu koji po sili što djeluje u nama može sve učiniti izobilnije nego što mi išćemo ili mislimo,

Njemu u Kristu Isusu slava u crkvi za sva pokoljenja u vijek vijekova! Amen

Efežanima 3.20-21

To je to, pomislila sam zadovoljno uguravajući posljednji tanjur u perilicu suđa.

No, moja radost nije potrajala dugo.

Nakon par sekundi poznatog zvuka povlačenja vode, nastala je tišina.

Ma to je sad onaj tren kad ona stane pa opet krene, bezuspješno sam si pokušavala objasniti novonastalu situaciju.

Pa kako je ovo moguće? Pored cijelog posla još mi treba da “suđerica” prestane raditi, sad tek neću ništa više stići.

“Isuse moraš mi pomoći, evo ja te molim da ova “suđerica” proradi. Molim te. Rekao si da te možemo moliti “štogod” ako molimo u skladu s Tvojom voljom. Rekla bih daje ovo u okviru Tvoje volje, bude li ona radila ja ću imati više vremena za bitnije stvari. Evo ja sad vjerujem da ćeš mi ti pomoći. Ja ću ju lijepo ugasiti i kad ju opet upalim sve će biti u redu, hvala ti moj Isuse!” izrecitirala sam u dahu.

Ponovno sam pokrenula suđericu nakon čega je uslijedilo nekoliko sekundi poznatog zvuka pa ponovno tišina.

“Stvarno Isuse, stvarno?!”

“A Neeeeeeee…”

“Ovako, Isuse molim te treba mi suđerica stvarno..molim Te napravi da radi”, rekla sam još jednom resetirajući ju.

Pa opet, opet i opet.

I opet ništa. Ništa. Ništa. I ništa. Tvrdoglava ja, tvrdoglava ona.

“A dobri Isuse što  Ti to želiš od mene”, rekla sam osjećajući laganu nervozu u nogama.

“Znam da ti uređuješ i najmanju pojedinost u mom životu. Znam da si i na ovo si stavio svoj Amen, reci mi kad će i kako ova suđerica proraditi?” rekla naglas nadajući se kako će mi Isus ususret poslati neko brzo rješenje.

Kad naučiš ne stvarati toliko nereda u kuhinji, bila je misao koje je odzvonila toliko jasno, a da u sebi nije sadržavala ni trunku osude, samo ljubav.

Malo sam tako zatečena stajala i pokušavala naći način da se opravdam, a onda sam spustila ramena i priznala Isusu i sebi.

Da to sam ja. Za pripremu jednostavnog božićnog kolača spremna sam zaprljati 5 posuda osam šalica, deset žlica, da ne govorim o stvarima koje pritom nakon upotrebe ne vraćam na mjesto.

“Hvala ti što mi nisi popravio suđericu. Hvala Ti što me želiš naučiti nečem boljem.”, rekla sam tiho imajući  napokon ove riječi u mislima.

Izrazite Mi vaše želje u svoj jednostavnosti i naći ćete na uho koje sluša. Poniznost srca će vam uvijek omogućiti da pronađete ispravne misli i riječi, i time će vaša molitva biti ona djeteta njegovu Ocu koja će sasvim izvjesno doseći Njegovo uho. I Ja ću vam doista pomoći… ali vi morate ostaviti Meni kako Ja to činim, jer Moja Ljubav spram vas je toliko velika da Ja imam uvijek jedino najbolje na umu za vas, da Ja vama, Mojoj djeci, uvijek želim dati više nego tražite. I pošto Ja, u Mojoj mudrosti, prepoznajem kako vas najbolje mogu usrećiti, Ja također djelujem u skladu s Mojom mudrošću. Zato Mi se vi doista trebate moliti, budući da mogu unutar vas ostvariti učinak jedino kada ste sebe ujedinili sa Mnom… Ali nakon takve srdačne molitve u duhu i u istini vi bi trebali ostaviti sve drugo Meni, i sve će se dogoditi kako je najbolje za vas. Ni jedna Molitva Meni neće biti uzaludna, čak ako ona nije smjesta ispunjena. “Djetetova molitva Ocu”, BD 7071

Hvala ti Oče što je Tvoja Ljubav prema meni toliko velika..Hvala ti što mi uvijek želiš dati i više nego Te tražim. Vjerojatno si u svojoj mudrosti vidi koliko će Tvoj način rješavanja problema donijeti blagoslova u naš dom. I koliko ću zaista vremena imati za važnije stvari  jednom kad naučim ne stvarati toliko nereda u kuhinji.

A da li je prikladno objašnjavati Ljubav Svemogućeg Boga na primjeru prljavog posuđa? mogao bi netko pomisliti.

Svim svojim srcem vjerujem da ćemo jedino onda kad prestanemo razmišljati o tome što je prikladno, a što nije ostvariti ispravan odnos s Njime. Jedino ćemo onda razumjeti Ljubav Svemogućeg Boga koji je ujedno želi biti i naš brižni Otac, koji nas toliko silno voli da želi biti prisutan i u najmanjem djeliću našeg dana, pa čak i među prljavim posuđem.

A kakvo je stanje bilo mjesec dana poslije? Da li je suđerica proradila?

Nije.

Da li sam stvarala manje nereda u kuhinji znajući kako ću ga morati sama oprati?

Puno, puno manje.

“Kad ćemo zvati majstora”, upitao me Frano jedan dan.

Još malo, rekla sam i spremna sam.

“Hm, bojim se ja da će nama isteći garancija dok ti budeš spremna”, rekao je suzdržavajući se da ne pukne u smijeh, no nije mu uspjelo.

Sigurna sam da je Isus milo gledao na nas dok smo se tako glasno smijali. Mora da je sretan gledajući svoje dvoje djece kako brljaju, al se trude svim snagama napraviti pravu stvar.

“E a znaš li da mi možemo pozvati majstora, da popravi suđericu, a ti ju počni koristiti kad si spremna”,nadodao je gledajući u moje kule opranog posuđa.

“Hm. Ne bih hvala, mislim da ne bih odoljela tom iskušenju. Vjerujem da bi time ujedno završila ova moja mala škola urednosti.”

A danas, kakvo je stanje danas?

Puno, puno, puno bolje. Štoviše smatram se uspješno rehabilitiranom “stvaračicom” nereda u kuhinji i s veseljem mogu reći da  naš majstor stiže za dva dana.

I zato ti hvala još jednom moj dobri Isuse. Hvala ti što me “prisilno” stavljaš u situacije poput ove.

Situacije koje ja sama sigurno nikad ne bih odabrala, a koje ipak toliko koriste mom rastu.

Hmmmm.., baš me veseli vidjeti kako će kuhinja izgledati ove godine nakon božićnog ručka.♥

Grlim vas