Gospod mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospod je štit života moga: pred kime da strepim?

Psalam 27:1

Ponekad odemo u slastičarnu, dečki se vesele kolačićima, a ja tim posebnim trenucima, razgovorima nasamo o velikim i važnim stvarima.

“Znaš li da Isus sada ovdje sada s nama ?”upitala sam dok smo razmišljali  o tome što  naručiti.

“A gdje će sjesti, može ovdje s nama?”

“Može, naravno, evo približit ćemo stolicu”, rekla sam.

” A mama a kakve će kolače Isus jesti?”

“A to ne znam.”

“Ne znam ni ja”, odgovorio je frčući  malim nosom.

Dok smo  pričali o velikim i važnim stvarima poput ralica, bagera, dizalica, Isusu, duši i čekali da se kakao ohladi prisjetila sam se zgode s bočicom vode o kojoj sam pisala prošli put.

“Hoćeš otići do tete i zamoliti ju da ti da jednu slamku da lakše popiješ kakao?

“A neeeee biiiii.”

“Zašto ne bi?” upitala sam već znajući odgovor.

“A bojim se.”

“Čekaj, čekaj, gdje je Isus?” upitala sam.

“Pa tu je, jede  s nama kolače.”

“A koje  je izabrao?”

“Pa  ja mislim da ove iste kao moje ti su stvarno fini, prefini, najfiniji”, rekao je pokušavajući prstićima iščupati komadić čokolade iz keksa.

“Dobro, a da li misliš da bi Isus otišao s tobom  po slamke da ga zamoliš?”

“Ne znam.”

“Sigurno bi, on jedva čeka da ga zamoliš za pomoć i On ti je jači od svih sila na svijetu, sjećaš se?  Jači je i od  tog straha zbog kojeg ne želiš ići”, rekla sam podsjećajući ga na stihove koje zajedno čitamo proteklih tjedana i razgovaramo njima.

“Dobro.”.

Ajde kreni polako, ti moraš odlučiti krenuti i onda će ti Isus dati snagu, On će biti odmah pored tebe, samo moraš sam krenuti.

Oče, molim Te potvrdi  sada ovu svoju riječ. Nagradi ovo dječje povjerenje, Znam da to želiš čak i više od mene, zamolila sam iz dubine svog srca.

“Kreni Isus je odmah pored tebe”.

“Dobro, evo  idem.”, rekao je sramežljivo.

Došao je do pulta, onako malen, a pogled mu nije sezao dalje od prve police s kolačima.

“Teta molim vas može jedna slamka za kakao”, rekao je hrabro.

“Može naravno, hoćeš malu ili veliku?”

“Mala će mi biti  sasvim dobra !” rekao je važno  i pogledao prema meni.

Dok je teta za pultom padala u nesvijest od sreće zbog njegovog malog nastupa. Ja sam tiho zahvaljivala.

Hvala ti Oče. Hvala ti na hrabrosti. Hvala ti na spoznaji da si uvijek s nama. Hvala ti što nisi na nekom posebnom, udaljenom mjestu, već tu s nama u slastičarni.♥

“Mama dobio sam dvije slamke a tražio sam samo jednu, kako to?

“To je zato što nam Isus uvijek daje i više nego što ga molimo samo moramo vjerovati da nam želi pomoći” (Efežanima 3:20), odgovorila sam dok mi je srce  snažno udaralo od radosti koju sam osjećala.

“Da i  još mi je stavio i vani ovu veliku dizalicu da ju mogu gledati kroz prozor”, nadodao je zadovoljno, glasno ispijajući svoj kakao.

I dok pišem ovo razmišljam samo o jednom. Što bi se dogodilo kada bih  stvarno uložila napor i dopustila sebi da ove riječi donesu plod u mom srcu.

I koliko god da je velika nevolja, postoji Jedan koji svaku nevolju može protjerati, ako Ga se iz najveće dubine srca zazove, postoji Jedan Koji samo čeka taj poziv iz dubine, Koji svakom stvorenju koje za Njim čezne hita u pomoć, Koji svakom stvorenju pruža ruke kako bi ga uzdigao, samo ako stvorenje Njegovu ruku uhvati s vjerom u Njega Koji ga može spasiti. “Što tražite u moje ime… Uslišenje molitve” prema BD 5435

Što bi se dogodilo kada sljedećih mjesec dana ne bih išla dalje. Kada bih  razmišljala samo o ovim riječima, razgovarala s Ocem o njima, tražila Ga da ih oživi u mom srcu.

Svaku nevolju.

Samo čeka.

Hita u pomoć.

Pruža ruke.

Ne bi li to bio najposebniji Božić u mom životu?

Ne znam, ali namjeravam saznati.

Možda bi ste mogli i vi. ♥

S puno, puno ljubavi

Tereza