Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.

Jakovljeva 2:26

“Maaaaamaaa opet nismo uspjeli spasiti ptičicu, zašto nismo?”, upitao me tužnog pogleda moj mali bolničar.

“A nekad to tako bude”, rekla sam, “Mi se molimo  i Isus sigurno čuje našu molitvu, ali  na kraju napravi onako kako je najbolje za svih. On ti je puno mudriji i  ima puno više ljubavi od nas i On ti jednostavno zna bolje”.

“A nekad jednostavno ne vjerujemo Isusu dovoljno da nam može, želi i hoće pomoći i  onda naša molitva ne uspije” nastavila sam, iako je moj mali bolničar bio zadovoljan i prvim odgovorom.

“Kako to misliš, mama pa ja sam vjerovao, ja sam mislio da će preživjeti”, gledao me začuđeno, potpuno siguran u sebe.

“A ti mama? Jesi ti vjerovala?, uslijedilo je pitanje usred kojeg mi je umalo pao mrak na oči.

“Ja!?” Ne samo da nisam vjerovala, pomislila sam, nego sam dok smo tako molili nad ranjenom ptičicom u mislima već tražila mjesto gdje ćemo ju  u vrtu zakopati.

 I nije smiješno.

A znam da jest.

Nasmijali su se baš svi kojima sam ispričala ovaj naš mali događaj.

“Budemo pričali jednom s tatom o tome, velike su to i važne stvari”, rekla sam nadajući se da će moj mali bolničar neće dalje ispitivati.

Proteklih desetak dana otkako sam odlučila pisati o ovome, intenzivno sam razmišljala na koji način razgovarati s njime. Kako mu objasniti da će kroz kratko  vrijeme sve što mu se sad čini vrlo mogućim postati manje moguće i kako će se za svaki komadić žive vjere u svom životu morati  srčano izboriti. Brinulo me kako odabrati prave riječi i ne ozlijediti ovo nježno dječje povjerenje. Čitala sam, razmišljala, vukla Franu za rukav no, iako su  potrebni odgovori bili cijelo vrijeme ispred mene oni nisu živo odzvanjali u mom srcu, te ih kao takve nisam ni znala prenijeti dalje. Sve dok moj čudesni Isus nije pred mene stavio jednu od najintenzivnijih kušnji u posljednje vrijeme. Događaj od kojeg se na  kratko zatreslo cijelo moje biće.

“Pročitaj ove dvije objave” rekao mi je Frano  na izlasku iz stana dajući mi u ruke knjižicu Vjera oživljena kroz Ljubav, pokušavajući  me tako gurnuti natrag Isusu u zagrljaj.

Ako prema tome vjerujete u Moju beskrajnu Ljubav vi ćete također izgubiti sav strah i bojazan, svu slabost, budući  da ćete uvijek znati kako se vama ništa štetno ne može dogoditi, budući  da  Ljubavi pun Otac štiti Njegovu djecu od svega što bi im moglo naškoditi. Izvjesnost posjedovanja Očeve Ljubavi čini da se osjećate slobodni i radosni, jer vi povjeravate sve Meni niste u nikakvoj dvojbi da će vam On pomoći u svakoj nedaći. “Bog zahtijeva vjeru u Njegovu ogromnu Ljubav” BD 8289

Čitala sam ovu rečenicu opet i iznova dok polako  ali sigurno nisam počela vidjeti Ljubav u onom što mi se događa. Kako su ove riječi postajale življe u mom srcu tako mi je postajalo i jasnije na koji način pričati  s našim malim bolničarom.

Shvatila sam da pred nama stoji još puno, puno razgovora u kojima ćemo  ga na najrazličitije načine, upućivati  na to koliko je važno u teškim situacijama, poput ove s ptičicom ne odustati i nastaviti gledati u Ljubavi prepunog Oca čija je beskrajna Ljubav sposobna napraviti sve za svoje dijete kako bi mu pomogla na njegovoj zemaljskoj stazi i u vječnosti. Shvatila sam da su pred nama i dugi razgovori u kojima ćemo ga upućivati na načine kako postići čvrstu i nepokolebljivu vjeru, kako vjeru oživjeti kroz Ljubav, kako se kroz djela nesebične ljubavi prema bližnjem toliko povezati s njime da On može raditi i naizgled nemoguće stvari, koje nadilaze ljudsku snagu, kroz nas.

Shvatila sam da je ispred nas veliki posao. Oblikovati ovo malo srce na način da se usudi vjerovati da  je kao kršćanin pozvan raditi naizgled neobične i velike stvari.

Iskušavamo li mi to našeg Oca, ovakvim razmišljanjem?, mogao bi netko pomisliti.

Ili se samo svim srcem učimo vjerovati ovim riječima?

Sve što vam mogu reći je da ćete vi jedino steći snažnu i nepokolebljivu vjeru kroz život Ljubavi, jer Ljubav vas sjedinjuje sa Mnom i naknadno će vas uvjeriti u Moju snagu koja je na vašem raspolaganju na korištenje u skladu s vašom voljom. I time vi ste neprestano opominjani od strane Mene da sebe oblikujete u Ljubav tako da ćete još jednom prilagoditi vašu prirodu Mojoj, onda će vam se također povratiti sve vaše sposobnosti, koje su samo pokopane unutar vas i čekaju da nanovo izbiju, zavisno o stupnju Ljubavi kojeg vi razvijete… “Vjera oživljava kroz Ljubav” BD 8816

Na to će pitanje  ipak morati svatko odgovoriti sam u svom srcu.

U Ljubavi Kristovoj,