Na treningu

Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.
Ivan 4:23
Kada je nedavno naš stariji sin krenuo na sportske aktivnosti nisam ni slutila koliko će mi dobroga donijeti tih 45 minuta čekanja na klupici i koliko će se za to vrijeme različitih duhovnih aktivnosti odvijati unutar mene.
Ovo je samo jedna od njih.
Na jednom od treninga dočekala nas je naša trenerica jako prehlađena. Odmah se ispričala što nije uspjela naći zamjenu i rekla kako bi ona, ako se mi roditelji s time slažemo ipak održala trening. Trenutak poslije, sva su djeca bila na svojim pozicijama i trening je mogao početi.
Dok je Mrvica spavala u kolicima, a naš drugi sin zabavljao jednu stariju gospođu svojim iscrpnim predavanjem o različitim vrstama štapova koji se mogu pronaći u šumi, zatvorila sam oči i počela moliti za trenericu.
Trajalo je to tako minutu, dvije , a onda me iz molitve trgnula misao “Čekaj čekaj, čekaj, zašto se sad moliš za trenericu? Zato što misliš da ti je to dužnost i zato što ti je netko rekao da se to tako radi ili zato što ti je zaista stalo do te mlade žene?
Za odgovorom, koji mi se nije nimalo svidio, uslijedila je nova misao: “Nema koristi od toliko riječi ako ne dolaze iz srca.”
Pokušala sam se zbrojiti i u srcu pronaći iskrene ljubavi s kojom bih krenula u molitvu, no nije mi baš išlo. Na ovom svjetlu činilo mi se da svaka sljedeća riječ odlazi u vjetar.
Ovdje se ne radi o tome da je meni trenerica mrska ili da imam nešto protiv nje. Naprotiv.Na kraju krajeva povjerili smo joj dio brige oko odgoja našeg djeteta. Ovdje se radi o ravnodušnosti i nezainteresiranosti za potrebe drugog.
“Pa dobro što je sa mnom”, pomislila sam.
“Ajme meni”, bila sam već nadomak očaja, no spasio me moj istraživač šumskih štapova sav oduševljen korom drveta. “Maaaaaama vidi ovoooooo”.
Ali tek što sam malo udahnula usljedila je nova misao:
“Ako mi je toliko teško iščupati ljubav u ovoj situaciji koliko sam zapravo spremna snažno, srdačno i iskreno moliti za duše koje su u duhovnoj potrebi, još uvijek udaljene od njihova Oca, za one koje ni ne znaju da imaju Oca?
Uff.
Nakon samo petnaest minuta ovakvih promišljanja imala sam osjećaj da sam se natrčala više od sve djece tamo, no umjesto nogu boljelo me srce shvativši koliko sam još kratka u Ljubavi.
Još sam kratko razmišljala o tome a onda odlučila sve promijeniti.
Puno puta ono što ljudi nazivaju molitvom nije ispravna molitva u Duhu i Istini. Puno se puta fokusirajući na riječi molitve osjećaj srca potpuno zanemari. No nisu posebne riječi ni dužina molitve ono što povećava njenu učinkovitost već njena iskrenost, dubina i duh ljubavi u kojem molimo.
Više od ovog “štogod” zaboljelo me propušteno vrijeme. Kada sam istinski primila Krista u svoj život žarko sam Ga htjela podijeliti s drugima. U strahu od svjedočenja i manjku govorničkih sposobnosti pronalazila sam izgovor što to nisam radila u mjeri u kojoj sam htjela.
No, ima li izgovora što u tišini svoje sobice, daleko od svih strahova i potrebe za govorenjem na glas nisam molila za te ljude do kojih riječima nisam pronalazila put? Ima li izgovora za to što se u ljubavi nisam snažno zauzimala za njih?
Ne bi li takva jedna iskrena srdačna molitva osnažila moju vjeru nakon što bih vidjela stvarnu promjene na tim ljudima? Ne bi li onda moji strahovi srazmjerno nestajali, a ja sebe oblikovala sve više u Ljubav i tako otvorila Njemu put da Govori kroz mene drugima.
Ali takva sam kakva sam i nema smisla očajavati. Hvala ti Isuse što si mi pokazao gdje griješim, hvala ti na snazi koju ćeš mi dati da to promijenim.
Danas je Isuse novi dan i danas ću Ti napraviti sve drugačije.
- Donijet ću odluku da će mi jedan od prioriteta u danu biti ljubavno zauzimanje za bližnje koje su udaljeni od Tebe.
- Molit ću Te da ojačaš moju volju da ljubim kako bih mogla što iskrenije moliti za njih.
- Molit ću te da mi ojačaš volju da budem ustrajna u molitvi.
- Neću očajavati kada okolnosti u danu krenu nizbrdo i kad mi se bude činilo da ne činim dovoljno, molit ću te za snagu i svakim novim danom biti ću sve bolja i bolja. n
- Imat ću dnevno ove upute pred sobom:
U Ljubavi Kristovoj,
renci
Predivno Terezice sekice U Kristu nasem predivnom Isusu…jako jako poticajno da jos vise radimo na svojoj dusi i dusi drugih kroz zrtvenu ljubav…zagovornu molitvu…bas divotica…ljubim te…grlim…👍☝❤🙏💋👼
Lidija
Hvala ti Terezice, ovo kao da si pisala kako bi me “izvukla” iz muke koja je i mene pritisla. Hvala Ti Isuse naš veličanstveni kad tako djeluješ kroz nas, tako postajemo jedni drugima pravi poticaj za pravu akciju. Volim te Terezice u Kristu Isusu našem predobrom. Isus <3
Vanja
Prelijepo❤❤