Nitko svijeću, kad je zapali, ne pokriva posudom ili stavlja pod postelju,nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.

Luka 8:16

Pitanje s kojim se često susrećem otkako sam po treći put postala mama glasi: Pa, kako uspijevaš sa svo troje?”

Shvatila sam nedavno kako odgovor na takvo pitanje puno lakše pronalazim ako mi ga postavi netko već upoznat s mojim načinom života i hoda s Kristom. No, postavi li mi takvo pitanje netko sa strane moj odgovor često nije onakav kakav bi trebao biti.

Tako je bilo i ovaj put, na dječjem rođendanu prišla mi je jedna draga mama i upitala me:

“Moram te ovo pitati, kako uspijevaš s njih troje. Ja te gledam i ti ne samo da uspijevaš nego  to radiš s takvom lakoćom i mirom.”

I umjesto da odgovorim nešto poticajno, sva sam se spetljala. Rekla sam kako je dvoje starijih poslušno, kako je Mrvica vesela i mirna beba i kako ja zapravo jako volim biti mama.

Totalni promašaj.

Ono što je ova draga mama  mogla shvatiti iz te moje tri neslavne rečenice je da sam ja super mama s nadnaravnim sposobnostima, a ona nije..i da ja imam super poslušnu, Bogom danu, mirnu djecu a ona nema…

“Super”, promislila sam u sebi, “Ovo si izvela maestralno”.

“Umjesto da proslaviš Isusa jer si samo i samo zbog Njega takva kakva jesi, i ti i  Frano,  i djeca…ti si lijepo proslavila sebe”

“Super, Terezica!”

I iako u srcu nisam osjećala nikakvu osudu s Njegove strane, bilo mi je žao. I bilo me je sram, jako sram.

Bilo mi je žao što prije odgovora nisam primila Njega za ruku i umjesto svojoj pameti dozvolila Njemu da vodi moje misli i riječi. On bi sigurno znao odabrati prave riječi ohrabrenja za ovu mamu.

Bilo me je sram jer već dugo znam kako je predavanje duhovnog znanja obaveza nas Kršćana. Obveza ne zbog toga što je to netko rekao ili propisao, pa to radimo jer moramo, niti zbog vlastite ambicije da se prikažemo bolji od drugih, već iz Ljubavi prema Ocu i osobi pored nas.

Kada sudjelujete u distribuciji Moje Riječi vi jedino trebate biti motivirani vašom ljubavlju za Mene i druge ljude. Trebate željeti sprovoditi zadatak kojeg Sam vam odredio činiti, i trebate pokušati umanjiti duhovnu oskudicu drugog čovjeka koja me nagnala da vas izobilno obdarim sa darovima milosti, tako da ove možete dijeliti gdje Ja Sam ne mogu poduzeti akciju. Vaš rad za Mene i Moje kraljevstvo treba uvijek jedino biti nadahnut s ljubavlju. Onda uspjeh neće podbaciti budući  da je ljubav snaga koja nikada nije bez rezultata.“Nesebična distribucija Riječi” BD 7734

Ne bi li bilo prirodno da jednom kada sam Ga uistinu spoznala dam najbolje od sebe kako bih i druge pokušala dovesti k Njemu? Ne bih li trebala dati sve od sebe da ne utrnem to svjetlo koje sam primila  već će ga radosno predam dalje kako bi i ostalima osvijetlilo put do Njega? I pritom ne mislim kako bih trebala ići uokolo, dosađivati ljudima i vući ih za rukav, već u ljubavi prići onima koje mi On pošalje putem.

Trebate im reći s ljubavlju i susretljivo o Meni i Mojim djelovanjima, vi im trebate donijeti Moju Riječ koju Sam blagoslovio s Mojom snagom, i ne smijete se umarati brinuti za duhovno siromaštvo vaših bližnjih ljudskih bića time što ćete pomagati širiti Moju Riječ… i Ja Osobno ću ljude voditi ka vama, Ja ću blagosloviti svaki nesebičan rad učinjen od strane vas za Mene i Moje kraljevstvo.“Nesebična distribucija Riječi” BD 7734

Razmišljam još od rođendana zašto sam ovako postupila.

Da li zbog toga što unatoč svih darova milosti jedan dio mene još uvijek misli kako može bez Njega?

Da li zato što nisam svjesna ozbiljnosti vremena u kojem živimo, ljudi koji su toliko udaljeni od Oca da oni više ne prepoznaju Njegovu volju i prolaze svoj život u potpunom neznanju?

Ili zato  što se sramim Njegovog imena pred drugima..zato što mi je važnije što će drugi reći ili misliti o meni..od Njega samoga?

Dugo vremena  su me ovakvi moji postupci dovodili do očaja. Predugo bih razmišljala o svojim propustima i umišljala  si kako je Isus sada sigurno nezadovoljan sa mnom.

Sada znam da Ga tada nisam poznavala. Moj je Otac je Pun ljubavi. Pažljiv je. Nježan  i dugotrpljiv samnom. Voli me točno ovakvu kakva jesam, ne osuđuje me, ne ljuti se, već mi strpljivo i nježno ukazuje na propuste, daje mi snagu za promjenu, vodi me i otvara prilike za rast iz dana u dan.

I u ovoj spoznaji za mene leži ogromna sloboda i sigurnost.

Zbog ove spoznaje, ovakvog doživljaja mog Isusa, ja imam volju i snagu mijenjati se. Jednostavno znam da me voli i da će već sutra staviti pred mene priliku u kojoj ću s Njegovom snagom napraviti bolje , a prekosutra još  i bolje..

U Ljubavi Kristovoj,