On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.

Psalam 25:9

Vjerujem da se bez istinskog razumijevanja pojma poniznosti  u roditelju može javiti zbunjenost prilikom odgovaranja na ovo pitanje. Nije li nepotrebno ili čak nepoželjno učiti dijete poniznosti u današnjem svijetu koji te na svakom koraku uči kako moraš “gristi “da bi uspio? Koji to roditelj želi odgojiti  nesigurno dijete? Dijete koje se ne zna zauzeti za sebe i za ono u što vjeruje?

Ako je tako zašto onda Božja Riječ  na toliko puno mjesta upućuje na potrebu za poniznošću? Zar Isus ne zna u kakvom svijetu živimo? Kojim vrstama nasilja su naša djeca okružena? Zar da stvarno odgajamo djecu koja su ponizna, neće li tako još više biti na udaru ovog nasilja.

Vjerujem kako dubinsko poznavanja pojma poniznosti odgovara na sva ova pitanja. I hvala ti zato Isuse dragi na tvojoj Riječi.

Poniznost nije nesigurnost.

Poniznost nije slabost.

Poniznost znači biti svjestan svojih nedostataka i biti ustrajan u njihovom mijenjanju.

Poniznost znači znati reći oprosti.

Poniznost znači razumjeti položaj drugog.

Poniznost znači biti svjestan kako ne znamo baš sve i kako nam je potrebna pomoć drugih.

Poniznost je željeti usrećiti drugog.

Poniznost je vrlina iz koje izvire ogromna snaga.

A ona dubinska istinska poniznost leži u svjesnosti kako je nemoguće hodati ovom zemaljskom stazom i ispuniti svrhu našeg života bez ogromne snage našeg Svemogućeg Boga za nas vidljivog U Isusu Kristu (Kološanima 1:15, 2:9) koji nam tu snagu toliko žarko želi podariti.

Prema tome vi Me možete opet i iznova tražiti za dar snage i milosti… To je duhovni zahtjev kojeg ću Ja uslišiti bez greške, jer Moja sreća se sastoji od toga da neprestano priskrbljujem snagu Moje Ljubavi Mojim živim tvorevinama da bi omogućio njihov napredak i da Mi se uvijek više približavaju. Jer vi nećete biti to u stanju napraviti sami od sebe sve dok niste iznimno dobrodušni i tako nabavite snagu za sebe same.”Molitva za snagu i milost…Ponos…Poniznost…” BD 8589 Pročitaj više

Mogli bi se možda upitati: ” Pa dobro pa kakav je to Bog, zašto toliko inzistira na toj poniznosti, ako nas voli pa zašto nam ne da sve što nam treba?”

No istina je u tome da jedino kad sagledamo sebe u svoj svojoj nesavršenosti i kad priznamo svoj nedostatak snage, ljubavi, mudrosti, radosti, strpljenja i blagosti, mi možemo  zauzeti stav koji želi i može primiti ovu pomoć od Nebeskog Oca. Takva istinska poniznost odustaje od stava “Ja sve mogu sam i ja znam najbolje”. Jer, budimo iskreni, dok mislimo kako smo dobro, kako možemo sve sami, nećemo ni tražiti pomoć.

I zato neće doći do duhovnog napretka u slučaju nedostatka samospoznaje, jer ljudi svoj duševni razvoj ne shvaćaju ozbiljno. Neće priželjkivati nešto što vjeruju da posjeduju, a vjeruju da to posjeduju jer nisu ispravni i iskreni sami prema sebi. Jer, ako je žudnja za Istinom u njima snažno razvijena, sami će preispitivati svoja djela i postupke, i spoznat će svoje nedostatke i greške i tako dospjeti do poniznosti. Jer, ponizan postaje onaj čovjek koji je strog sa samim sobom i koji je svjestan svog duhovnog siromaštva. “Samospoznaja…Taština…Poniznost” BD 2533 Pročitaj više

Ponizan čovjek se moli za milost, stoga će ju on i primiti, on se moli za Božju pomoć u životu, moli za pomoć za postizanje duševne zrelosti, sam se osjeća slab i nesposoban i zato u molitvi traži milost Božju. “Samospoznaja…Taština…Poniznost” BD 2533 Pročitaj više

Imajući ovo na umu u našem domu započela je prava mala revolucija :), društvo nam rade  mudri Tigar, sramežljivi Kit i jedan debeljuškasti Pingvin. To su naši mali pomagači koji nas uče poštivanju i  vrednovanju drugih  te opasnostima oholosti i lažne poniznosti.

Više o tome  uskoro :).

U Ljubavi,