Trebamo li djecu učiti poniznosti ?

On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome.
Psalam 25:9
Vjerujem da se bez istinskog razumijevanja pojma poniznosti u roditelju može javiti zbunjenost prilikom odgovaranja na ovo pitanje. Nije li nepotrebno ili čak nepoželjno učiti dijete poniznosti u današnjem svijetu koji te na svakom koraku uči kako moraš “gristi “da bi uspio? Koji to roditelj želi odgojiti nesigurno dijete? Dijete koje se ne zna zauzeti za sebe i za ono u što vjeruje?
Ako je tako zašto onda Božja Riječ na toliko puno mjesta upućuje na potrebu za poniznošću? Zar Isus ne zna u kakvom svijetu živimo? Kojim vrstama nasilja su naša djeca okružena? Zar da stvarno odgajamo djecu koja su ponizna, neće li tako još više biti na udaru ovog nasilja.
Vjerujem kako dubinsko poznavanja pojma poniznosti odgovara na sva ova pitanja. I hvala ti zato Isuse dragi na tvojoj Riječi.
Poniznost nije nesigurnost.
Poniznost nije slabost.
Poniznost znači biti svjestan svojih nedostataka i biti ustrajan u njihovom mijenjanju.
Poniznost znači znati reći oprosti.
Poniznost znači razumjeti položaj drugog.
Poniznost znači biti svjestan kako ne znamo baš sve i kako nam je potrebna pomoć drugih.
Poniznost je željeti usrećiti drugog.
Poniznost je vrlina iz koje izvire ogromna snaga.
A ona dubinska istinska poniznost leži u svjesnosti kako je nemoguće hodati ovom zemaljskom stazom i ispuniti svrhu našeg života bez ogromne snage našeg Svemogućeg Boga za nas vidljivog U Isusu Kristu (Kološanima 1:15, 2:9) koji nam tu snagu toliko žarko želi podariti.
Mogli bi se možda upitati: ” Pa dobro pa kakav je to Bog, zašto toliko inzistira na toj poniznosti, ako nas voli pa zašto nam ne da sve što nam treba?”
No istina je u tome da jedino kad sagledamo sebe u svoj svojoj nesavršenosti i kad priznamo svoj nedostatak snage, ljubavi, mudrosti, radosti, strpljenja i blagosti, mi možemo zauzeti stav koji želi i može primiti ovu pomoć od Nebeskog Oca. Takva istinska poniznost odustaje od stava “Ja sve mogu sam i ja znam najbolje”. Jer, budimo iskreni, dok mislimo kako smo dobro, kako možemo sve sami, nećemo ni tražiti pomoć.
Imajući ovo na umu u našem domu započela je prava mala revolucija :), društvo nam rade mudri Tigar, sramežljivi Kit i jedan debeljuškasti Pingvin. To su naši mali pomagači koji nas uče poštivanju i vrednovanju drugih te opasnostima oholosti i lažne poniznosti.
Više o tome uskoro :).
U Ljubavi,
Lorens
Terezica draga ja te ponizno molim da nastaviš pisati ovakve postove što češće, meni to baš razveseli dan!! 😉
Lorica iz prvog reda obožavatelja (upravo baca ruže na tebe!!)
Kate
Terezice ovo, a i cijeli blog je prekrasan!! <3 *.*
Hvala predivnom Isusu što ti kroz tvoje malene stalno otvara nove prilike i što ti srce vodi tako da u potpunoj jednostavnosti i ljubavi to tako divno izneseš van i tako blagosloviš i sve nas. al baš baš.
I svaki put mi iznova ugriješ srce i uljepšaš dan i tjedan i sve.
Hvala ti