Jedan od onih dana

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
Matej 11:28
Svaki dan zahvaljujem Ocu mom u Isusu Kristu (Kološanima 1:15) na milosti koju je ukazao meni i Frani kada nam je na čuvanje povjerio naše dvoje djece. Naš je zajednički život ispunjen veseljem, srećom i smijehom. Osjećam kako rastemo u zajedničkoj ljubavi iz dana u dan. Molim se za Ljubav i Mudrost kojom ću ih odgajati i osjećam da sam na dobrom putu. No ima dana kada me svlada umor, kada mi se na trenutak učini kako sve radim krivo i kada mi glavom prođe misao kako nisam dobra mama. Ufff samo ne to, taj osjećaj koji je svaka mama bar jednom doživjela. U mojem slučaju ovakva pomisao za sobom gotovo uvijek donese jedan sivi oblak zvan “briga”.
Prije sam znala cijeli dan vući taj teret za sobom iako sam nemalo puta pročitala Isusovu uputu “Dođite k Meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28). Vukla sam ga za sobom jer nisam vjerovala kako je taj brižni poziv upućen između ostalih i meni.
I time što se u svojoj nevolji nisam okrenula Isusu za pomoć u srcu nisam otvorila put kojim bi On mogao doći k Meni i osnažiti me.
Zato sam jednog dana po uputi mudrijih od mene dogovorila sa sobom plan u slučaju krize. Plan je jednostavan:
1. U nevolji se što prije okrenuti Isusu
2. Zamoliti Ga za pomoć i vjerovati da mi On želi pomoći i zna kako pomoći
I sjedim ja ovog puta tako u kupaoni na podu, mojoj sobici za molitvu u ovakvim hitnim slučajevima i razmišljam o Očevoj većoj od Najveće Ljubavi i Njegovoj voljnosti da mi pomogne.
I sjetim se riječi iz Evanđelja “Sve svoje brige bacite na Njega jer On brine za vas” (1 Petrova 5:7) i zamislim sebe ispred mog brižnog Oca i pričam mu koliko mi je teško i što me sve pritisnulo. Zamišljam kako Mu jednu po jednu brigu dajem u ruke i osjećam kako malo po malo mir ispunjava cijelo moje srce. Koje olakšanje. Nisam mogla drugačije nego još malo ostati sjediti u zahvalnosti, kad začujem male glasove iz kuhinje. “Tata di je mama”, “Mama je malo tužna pa je otišla u molitvu”, “ A zaštoooo?, “Da ju Isus malo razveseli” U sljedećem trenutku moji su dečki već u kupaoni “Mama , mama jesi se razveselila?”, “Jesam, jesam” i u sebi pomislim: Ma, hvala ti Oče moj dragi, što se uvijek mogu osloniti na Tebe.(Titu 1:2) Hvala Ti što je tvoja Riječ stvarno Istina ( Ivan 17:17) i što si vjeran ispuniti baš svako svoje obećanje. (Hebrejima 10:23)
U Ljubavi Kristovoj,
Tereza
Marins
Amen!
Predivno svjedocanstvo Oceve ljubavi i vjernosti!