Moj put povratka k Isusu

Moj put povratka k Isusu započeo je prije jedanaest godina. Tada, sa svojih 26 godina, ja sam naizgled u životu zaista imala sve: bila sam zaručena, Frano i ja smo živjeli u lijepo uređenom stanu, razmišljali smo o tome da kupimo vlastiti, imala sam stalan posao koji me ispunjavao. Zajedno smo dovoljno zarađivali, na kraju bi uvijek ostalo novaca i za putovanja. U tom sam razdoblju upisala i specijalistički studij kojeg sam jako željela, bila sam okružena s puno prijatelja i imala veliku podršku obitelji. Moji prijatelji doživljavali su me kao vedru i pozitivnu osobu.
Gledano sa strane, ja sam uistinu živjela život za poželjeti. Unatoč tome, cijelo vrijeme mi je nešto nedostajalo. Osjećala sam prazninu u srcu koju nisam znala ispuniti, znala sam osjećati unutarnji nemir, živjela sam u stalnoj zabrinutosti za sutra, rijetko kada sam živjela u trenutku, opušteno, uvijek bi brinula o onome što treba doći. Izvana je sve izgledalo kako treba, ali ja sam iznutra snažno osjećala kako nešto nedostaje. Duboko u sebi nadala sam se da tu prazninu može ispuniti Bog.
Iako sam bila odgajana u katoličkoj vjeri, primila sve sakramente, redovito pohađala vjeronauk ja nisam znala kako doći do Boga. Za mene je Bog bio udaljeni Bog. Malo sam Ga se i bojala i nisam bila sigurna na koji način da Mu se obratim i čuje li me On uopće. U svojim molitvama sam bila posebno zbunjena: malo sam se molila Ocu, malo Isusu, malo Duhu Svetome… Riječ Božju nisam čitala, pa nisam ni znala kakav je moj Bog.. Što želi od mene? Ljuti li se na mene? Čuje li moje molitve? Dan za danom praznina je rasla, a ja sam postajala sve nesretnija.
U potrazi za rješenjem krenula sam na seminare duhovne obnove. Na početku sam se prekrasno osjećala, no kada bi se vratila u svoju svakodnevicu, nisam znala kako odslušano primijeniti u svom životu, nisam znala otkuda krenuti i kroz kratko vrijeme ja bih nastavila po starom.
U jednom trenutku, sva nesretna i umorna od tog osjećaja ja sam se u srcu, s to malo snage koju sam imala, iskreno okrenula Isusu i zamolila ga da mi pomogne, da mi da snage da Ga napokon upoznam. Isus moj predivni, odmah je uslišio moju molitvu. Matej (11:28)
Primljenom snagom ja sam krenula čitati Sv. Pismo, nakon čega sam se u vrlo kratkom vremenu susrela s objavama Isusove Čiste Istine. Na isti način na koji se Bog stoljećima prije objavljivao, nastavio se objavljivati i danas (Joel 1:3) iz svoje prevelike Ljubavi prema nama, prema svom obećanju iz Evanđelja po Ivanu (Ivan 14:26, 16:13, 25). Budući nas voli nastavio nam je govoriti jezikom koji možemo razumjeti. Istine iz Evanđelja nastavio je objašnjavati opet i iznova, koliko god je potrebno dok se Istina ne smjesti u naša srca. Čitajući ove Objave ja sam po prvi puta u svom životu ostala zatečena pred tolikim izljevom Ljubavi, tolikom pažnjom i brigom našeg Nebeskog Oca da nam pokaže put do istinske sreće i ispunjenja.
Odlomci Objava koje ću ovdje podijeliti s vama najviše su mi se urezali u srce. Kako sam s vremenom sve više otvarala svoje srce Riječi Božjoj i ovim Objavama ja sam napokon dobila odgovore na sva pitanja koja su me godinama zaokupljala i zabrinjavala. Tko sam ja? Zašto sam tu? Gdje idem poslije? Što moram raditi tu kako bih ispunila svoju životnu svrhu?
Jedna od prvih stvari koje sam spoznala je da je Bog, za nas ljude vidljiv jedino u Isusu Kristu (Kološanima 1:15). Dugo mi je trebalo da se riješim pogrešne slike Boga: starca sa sijedom bradom i žezlom u ruci, te ga zamislim kao Ljubav, nadosobnog Duha kojeg nitko nikada nije vidio (1 Timoteju 6:16) i koji je iz svoje prevelike Ljubavi prema nama odlučio uzeti ljudsko tijelo u kojem je vidljiv i djeluje u nama i među nama u svoj svojoj punini, u Isusu Kristu (Ivan 1:18; Kološanima 1:19, 2:9). Kada sam uistinu spoznala kako su to Otac i Sin uistinu jedno po Ivanu 10:30, (Izajia 9:6 ) za razliku od prije, Bog je sada za mene postao vidljiv, shvatljiv, opipljiv i lako pristupačan (Ivan 14:8, 9). Hvala Ti Isuse moj! U svojoj molitvi, kada zatvorim oči, ja sada “vidim” ogromnu Ljubav koja sve ispunjava, Isusa Krista, kao sami centar te Ljubavi, a Duha Svetog kao nevidljivu silu po kojoj djeluje u nama i među nama. Sada konačno mogu vidjeti ili zamisliti Boga, jer Bog je za nas postao vidljiv u liku Isusa Krista i Njegov Duh koji je svet (Duh Sveti/Sveti Duh) djeluje u sili Ljubavi u nama i među nama (2 Korinćanima 6:16).
Kada sam spoznala tko je moj Bog i kome trebam uputiti sve svoje molitve i obožavanje trebalo je ponovno uspostaviti taj izgubljeni odnos, odnos između Oca Ljubavi i Njegovog djeteta. Čitanjem Njegove Riječi, Objava i iskrenom molitvom ja se doista učim kako ponovno postati malo dijete, dijete koje vjeruje svom Ocu, dijete koje prima Oca za ruku i u potpunosti se prepušta Njegovu vođenju znajući da će se On brinuti za njega većom od najveće Ljubavi. (Matej 7:9-11)
Kad sam jednom spoznala kako me Isus voli ovakvu kakva jesam, kako je žrtvu na Križu podnio i za mene, priznala sam Ga kao svoju jedinu Istinu, Put i Život (Ivan 14:6). Nakon toga iskreno sam se pokajala za svaki prijestup , grijeh u Njegovim očima i molila Ga da me oslobodi od toga. Kada sam se tako zagledala u sebe i spoznala koliko sam grešna, koliko još sebične ljubavi ima u meni, nije mi bilo teško shvatiti zašto moram putem prolaziti kroz različite teškoće i patnje. Shvatila sam kako Mi Isus ne šalje nevolje po putu, već ih samo ponekad dopušta kada u Svojoj najvećoj mudrosti vidi da će biti blagotvorne za mene i da će moja duša od njih imati koristi. Bog ne želi da ja patim ukoliko svoju duhovnu dobrobit postavim na prvo mjesto. No, dogodi se nemalo puta da zanemarim svoju dušu i teškoće po putu su nužne kako se moja duša ne bi bila izgubila i kako bi postigla svoju svrhu na zemlji. Shvatila sam kako me kroz sve te situacije Isus moj gradi, snaži, čini me boljom, Njemu sličnijom, da mu jednog dana mogu biti što bliže. Kada mi je teško i kada sam u borbi imam ova predivna obećanja pred sobom.
“Dođite k Meni, svi vi koji ste umorni i teško opterećeni i ja ću vas odmoriti..” (Matej 11:28)
Otkada sam spoznala kako sva moja snaga, sve ono dobro dolazi od Njega, ne od mene same, nastojim svaki svoj posao započeti s Isusom. Trudim se neprestano tražiti Njegovu zaštitu, blagoslov, snagu i vođenje. U svemu se trudim tražiti Ga za savjet, u uvjerenju da će On zaista ispuniti ovo svoje obećanje i da će nas štititi od svih neprijatelja naše duše (Psalam 23, Ps 91)
Čitajući Riječ Božju i ove Objave također sam naučila kako je najvažniji način iskazivanja Ljubavi pomaganje bližnjem koji je u nevolji, bilo duhovnoj ili fizičkoj.
Otada se molim za prilike u kojima ću moći ljudima u potrebi svjedočiti o ovome što sam spoznala. O Isusovoj Ljubavi , snazi, sili, moći, svemu što je napravio i još uvijek radi za mene.
Još uvijek sam na putu svog povratka k Isusu. Kada se zagledam duboko u sebe vidim koliko je još truda potrebno uložiti, ali se trudim ne gledati u vlastite mane nego u Njega u kojem je sva snaga. I naravno da prolazim kroz kušnje koje su potrebne i svima nužne da nam se volja i vjera ojača, kada tešku borbu vodim sa nedostacima u sebi, ali cijelo to vrijeme prisutan je jedan mir, sigurnost da sam na pravom putu, da znam gdje idem, da imam sve potrebno znanje na raspolaganju kako doći do tamo, koje samo trebam primijeniti u svom životu.
Iz dana u dan ja se jačam u Kristovim uputama putem Riječi Božje i ovih Objava. Istinski osjećam kako mir, razumijevanje, sloboda, sigurnost, radost i Ljubav svakim danom sve više rastu u meni. Svaki dan, po ovim uputama, ja se trudim marljivo raditi na svojoj duši i biti svaki dan bar malo bolja prema Bogu i bližnjima. I po prvi puta u životu, sa Isusom pored mene koji me nježno vodi za ruku, ja se osjećam istinski zaštićenom, sretnom i ispunjenom. (Psalam 23:1, 5, 6a)
U ljubavi, Tereza
Ivana
prekrasno……