KRISTOVO ROĐENJE… II Bertha Dudde, br. 7238, 25 Prosinac 1958
Bog Osobno nije bio u stanju patiti ali On je želio uzeti patnju na Sebe koju je ljudska rasa zaslužila uslijed grijeha njihovog prethodnog otpadništva od Boga… I to je razlog zašto je ljudsko biće, u Čijoj se kućici/čahuri Bog Osobno utjelovio, uzelo patnju na Sebe… Vječna Ljubav, Koja je tako željela ponuditi žrtvu, žrtvu okajanja za ogromnu krivnju… Ljudsko biće sa srcem prepunim ljubavi je dozvolilo da Ga prikucaju na križ za cijelu ljudsku rasu, i ljubav jedina Ga je motivirala ostvariti ovaj čin samilosti/milosrđa. Ljudsko biće sa svim ljudskim slabostima i strahovima se zaputilo gorkom zemaljskom stazom i ljubav u njemu je neprestano rasla, jer Bog Osobno je bio u ovom ljudskom biću i prema tome su riječi i djela čovjeka Isusa bili uvijek jedino motivirani sa ljubavlju, baš kao što je ljubav konačno hodala gorkom stazom patnje te istrpjela i umrla na križu. To nije bio proizvoljan čin ljudskog bića Koje je Sebe žrtvovalo za Svoja bližnja ljudska bića poradi dobiti, ljubav ga je prosto podstaknula ostvariti čin samilosti, pošto je znao da njihov put do kraljevstva svjetla jeste i mora ostati zatvoren za njih ako najprije nisu bili oslobođeni od njihove krivnje grijeha… On je znao od čega se prvobitni grijeh sastojao i da oni sami od sebe nikad ne bi bili u stanju ispraviti ga (u smislu, ‘napraviti ona djela koja bi taj grijeh mogla ispraviti’). I prema tome On se dobrovoljno prijavio da bi Bogu ponudio žrtvu okajanja kako bi iskupio Svoja bližnja ljudska bića… U svoj istini, međutim, ljubav unutar Njega Ga je ponukala na to (bila je tome uzrok); bila je to Sâma Vječna Ljubav, Koja je tako željela iskupiti ljude od njihove nezamislive krivnje, jer Vječno Božanstvo se sklonilo u ljudskom biću u potpunom izobilju.
I zato Božja ljudska manifestacija treba biti shvaćena tako da je Vječna Ljubav Sebe utjelovila u ljudskom biću Koje je Sebe pripremilo na način da je Vječna Ljubav bila sposobna boraviti u Njemu i da je stoga sve što je ljudsko biće Isus napravio u zemaljskom životu bilo u svoj istini napravljeno od strane Boga Osobno… da je ‘ljubav’ određivala sve naume, misli i akcije ljudskog bića Isusa, da je ljudsko biće zasigurno patilo i umrlo na križu ali da je Bog Osobno bio u tom čovjeku, da je On prema tome ostvario čin Spasenja za čovječanstvo. Jedino kada ljudi shvate da je Bog Ljubav će oni također razumjeti problem Božje manifestacije i razumjet će da su Bog i Isus Krist jedno, da oni nisu dvije osobe, i da se Božanska Jednota (Jedinstvo) ne može sporiti, pošto je ljubav prožela ljudsku kućicu/čahuru i prema tome je izvanjska forma ljudskog bića Isusa bila također vidljiva forma Sâme Božanske Ljubavi, da oni nisu bili odvojena Bića već uvijek jedino Bog Osobno. Problem Božje Manifestacije se može jedino riješiti na ovaj način, ali onda će čovjeku također biti lako priznati Isusa, i on će u Njemu pronači pribježište i zazivajući Njega on će zazivati Boga Osobno, priznavajući Ga na taj način. I njegov prvobitni grijeh će biti izbrisan, pošto je Bog Osobno sišao na Zemlju zbog njegovog grijeha i umjesto njega ostvario čin Spasenja, čin okajanja.
AMEN