Božje opomene će uvijek isticati način života u Ljubavi… Sam značaj Ljubavnog života slabo je poznat vama ljudima, a ipak je Ljubavni život jedini čimbenik koji vam osigurava blaženstvo, vječni život. Ljudi ne razmišljaju o tome, i sve ostalo razmatraju više nego njihov osobni stav prema najvažnijem u zemaljskom životu, prema Ljubavi… Iz dana u dan oni vrše svoje zemaljske obaveze, ali sve rade više svojim razumom nego srcem… Oni važu sve prednosti i mane, nastoje djelovati probitačno (unosno), te stvarati i obavljati zemaljski posao po dužnosti, no oni ne vode računa o tome, koliko pri tome sudjeluje srce, koliko je Ljubav odlučujuća u njihovom djelovanju. A ipak, beskorisno je svako djelo učinjeno bez Ljubavi… Čak i svakodnevni poslovi moraju pokazati jedan stupanj Ljubavi, ljudima za koje su učinjeni. No, ovoga je tek malo ljudi svjesno, i odatle za mnoge može cijeli život biti hod uprazno, ako se nije odvila polagana promjena ljudskog bića… promjena iz samoljublja u Ljubav prema bližnjemu, ili također: povratak u nekadašnje biće, koje je bilo Ljubav. Svaka aktivnost se skoro uvijek obavlja samo zbog određene koristi, međutim nesebično Ljubavno djelovanje je rijetko, a jedino posljednje je od vrijednosti za dušu čovjeka. Ljudi bi trebali jednom povesti računa o tome što su u danu učinili u potpuno nesebičnoj Ljubavi. To će biti vrlo malo, jer još uvijek presnažno dominira sebična Ljubav, inače na Zemlji ne bi moglo biti takvo stanje, kakvo je međutim neosporno. Ljudi bi također trebali voditi računa, u kojoj su mjeri oni sami još u stanju ljubiti, odnosno, u kojoj mjeri su oni dotaknuti sudbinom bližnjega i voljni mu pomoći. Svaki čovjek misli jedino na svoju vlastitu sudbinu i nastoji ju poboljšati prema mogućnosti, no nitko ne misli na svojega bližnjega koji živi u bijedi. I tako nijedan čovjek ne može biti zadovoljan samim sobom, ako je on jedino ispunio svoju dužnost. Njegovo duhovno stanje ostaje uvijek na istoj razini, jer ga jedino čin Ljubavi može poboljšati, jedino Ljubavno djelovanje donosi njegovoj duši duhovnu zrelost. Stoga, što vama ljudima koristi, ako  i osigurate sve pogodnosti (lagodnosti) života, ako vi po dužnosti činite sve kako bi postigli tako luksuzan život, što vam koristi sav trud i napori u zemaljskom životu, ako su bili učinjeni bez Ljubavi, te na kraju vašeg života niste ni koraka napredovali u vašem razvoju, ako ste vi brinuli samo za vaše ovozemaljsko dobro… Duša se može iscijeliti i sazrjeti jedino kroz djela Ljubavi, i duša je jedina koja će opstati kada vi završite svoj zemaljski put. Duša može doći u svoj izvorni lik jedino kroz Ljubavno djelovanje, a upravo Ljubavno djelovanje vi zanemarujete na najgrublji način, vi radije dodajete još bešćutnih (bezosjećajnih, ne-Ljubavnih)  djela, i otuda izuzetno otežavate dušu… I vi kroz to činite sasvim beskorisnim vaš zemaljski život, ne živite primjereno cilju, i jednom ćete osjetiti gorko žaljenje, što ste ostavili neiskorišten dar milosti, i kroz to odbacili veličanstvenu sudbinu u vječnosti. Ali, vi ljudi ste također nedostupni za poduke o važnosti Ljubavnog života. Vi ste već tako duboko potonuli kroz vašu sebičnu ljubav, da je vaš duh zatamnjen, i vi više ne prepoznajete svjetlo koje sija prema vama, kada vam je Božansko učenje Ljubavi dovedeno u blizinu. Ljubav se ohladila među ljudima (Matej 24:12), a to također znači beskorisnost zemaljskog života za duše, pogrešno procijenjenu svrhu zemaljskog života i zamračenje duhovnog stanja ljudi… I samo onaj tko sam njeguje Ljubavni život, također prepoznaje propast koja prijeti čovječanstvu koje živi bez Ljubavi… Jedino on zna da onda i princ tame ima vlast nad bezdušnim čovječanstvom, koje mu je podložno i nalazi se u njegovoj vlasti, od koje se može osloboditi jedino kada primijeni oružje Ljubavi protiv njega, jer tko je u sebi zapalio Ljubav,on će od protivnika biti izbjegavan, budući je u njegovoj blizini Sam Bog, Koji je vječna Ljubav i od Kojeg bježi onaj koji je lišen svake Ljubavi.

AMEN