“I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Luka 11:9

Cijeli je mjesec  bio baš jako naporan. U moru obiteljskih obaveza s kojima nisam baš najbolje izlazila na kraj počeo je patiti moj odnos s Isusom, sve sam manje vremena nalazila za molitvu, osjećala sam se potpuno iscrpljeno i duhovno prazno.  Jedne sam večeri, jednostavno pomislila “To je to, ja ne mogu više”. A onda se još i  Mrvica razboljela. Ništa ozbiljno, još jedna viroza koju su dečki donijeli iz vrtića i jedan mali začepljen nos koji ju je danima gnjavio i nije dao spavati. Nakon što sam se ustala valjda već po  jedanaesti put te noći prestala sam brojati. Nikakvu radost nisam pronalazila u tome što joj  je temperatura pala čim smo se Frano i ja pomolili, ni u tome što se kašalj potpuno smirio. Samo sam htjela da Mrvica napokon zaspe i da zajedno spavamo do jutra. No, to se naravno nije dogodilo. Nastavila  se buditi svakih pola sata, a svakim novim buđenjem bila je sve umornija i nervoznija baš kao i ja.  Nakon što sam bezuspješno odglumila avion, raketu, brod, galeba, konja i mačku, ne bi li ju bar na kratko uspjela oraspoložiti,  napokon sam se sjetila pozvati Isusa u pomoć. Prisjetila sam se stiha na kojem moja vjera čvrsto stoji u ovakvim situacijama:

I koliko god da je velika nevolja, postoji Jedan koji svaku nevolju može protjerati, ako Ga se iz najveće dubine srca zazove, postoji Jedan Koji samo čeka taj poziv iz dubine, Koji svakom stvorenju koje za Njim čezne hita u pomoć, Koji svakom stvorenju pruža ruke kako bi ga uzdigao, samo ako stvorenje Njegovu ruku uhvati s vjerom u Njega Koji ga može spasiti… “Što tražite u moje ime… Uslišenje molitve” BD 5435

“To je to Isuse!” rekla sam odlučno, “Ti  vidiš koliko mi je teško,  i ja znam da Ti sad trčiš da bi mi pomogao. Hvala Ti na tome. Amen!”

Iiiiiiiiii… ništa. Baš ništa se nije promijenilo. Mrvica plače i dalje. Jednako glasno. Zatvorila sam vrata, ne želeći da još jednom probudi Franu, znajući kakav ga dan sutradan očekuje. No, potajno sam ipak željela da ga probudi i da mi dođe u pomoć.

“Tereza, hoćeš da dođem?”

“Ne treba , mogu sama”, rekla sam, a onda se jedan prilično veliki dio mene ipak naljutio na njega što nije došao.

“Izvrsno!”, pomislila sam  “Nije dovoljno što s Mrvicom ne mogu izaći na kraj, sad se još u glavi borim i s Franom koji se nije ustao”.

A Isuse moj mili.

Još jednom se pomolim. I opet ništa. Mrvica plače i dalje. Osim što sam ljuta na Mrvicu i na Franu, sad sam se još uspjela naljutiti i na Isusa.

“Pa, dobro Isuse zašto si takav, zašto mi nećeš pomoći?” rekla sam kroz suze “Obećao si da ćeš doći kada te budem trebala, je l’ vidiš da ne mogu više, je l’ znaš što me sve sutra čeka, pa kako da ja budem normalna mama nakon ovakve noći.”.

“Kako da moja vjera bude čvršća nakon ovog, kako da ti vjerujem da ćeš sljedeći put doći?  Što ću ja ujutro kad se sjetim ovog?  Kako ću znati da  uopće postojiš i da Ti je stalo do mene?” govorila sam kroz suze ne vjerujući samoj sebi što govorim “Što da ja napravim ujutro, kad se probudim i sjetim se da mi nisi pomogao”?

Kad odjednom u vrtlogu svih tih neurednih misli, dođe jedna jasna, osjećajem drugačija od svih ostalih, nakon koje je nastao potpuni mir.

“E pa jednostavno ćeš morati nastaviti vjerovati da te volim”

odjeknulo je glasno u mislima. Od silne zahvalnosti i osjećaja Isusovog prisustva nisam ni primijetila da je Mrva zaspala. Spustila sam ju lagano u krevet. Nastavila se buditi do jutra,  nešto rjeđe, no ja sam bila u potpunom miru prema Frani, Mrvici i Isusu. Osnažena, gledajući samo u to kako da Mrvici olakšam.

Nevolja nikada nije veća od Božje volje za pomoći …. On zna zašto dozvoljava da vam ona dođe, i kad je ona ispunila svoju funkciju, da vas je potakla na intimniju povezanost s Njim, On će ju i otkloniti i vidljivo vam doći u pomoć. Jer Njegova moć beskrajno je velika, i Njegova Ljubav beskrajno duboka …. I, ako vjerujete da On ne želi da patite bez razloga, da On za vaše duše ima samo dobre namjere, trebate se samo preporučiti Njemu i Njegovoj milosti, i On će vam pomoći u svakoj nevolji i poteškoći. No uvijek morate imati u prvom planu sudbinu vaše duše, uvijek morate prvo biti fokusirani na duševno sazrijevanje, znači na ispunjavanje Božje volje, jer na svijetu ste jedino kako biste se oblikovali prema Božjoj volji. ” Božja volja da se pomogne veća je od nevolje…”BD 3936

Koliko god mi se u trenutku činila velika ova moja nevolja, ona je bila neusporedivo mala u odnosu na Očevu volju da mi pomogne u mom stanju. Zna moj Otac dobro zašto je dopustio da me takav očaj snađe. Mora da  je vidio  stanje moje duše, mora da je vidio je koliko su me iscrpljenost i obveze odvojile od Njega. Mora da je znao je da će me mala nevolja potaknuti da još više stisnem uz Njega, da još snažnije kucam, da još glasnije tražim za pomoć. Mora da je vidio da će na kraju sve to rezultirati većom povezanosti s Njim.

Divni moj Isuse čim je moja mala nevolja ispunila svoju funkciju, čim me je  gurnula  snažno natrag tebi u zagrljaj,  otklonio, ispunivši me snagom i ljubavlju u izobilju baš kao što si i obećao.

Danas samo pola godine pola godine kasnije,  s novim spoznajama  moje je ponašanje u ovakvim situacijama bitno drugačije. Trudim se jako ne opirati situacijama koje Isus u svojoj mudrosti dopušta i stavlja pred mene i više od svega se trudim u takvim situacijama ostati u ljubavi prema onima oko mene. Moja izvedba je još uvijek daleko od onog kako bi trebala biti, no bit će bolje…U to sam posve sigurna. Na ovako blistavom svjetlu ovih uputa nema cupkanja na mjestu, nema vrtnje u krug, dok god sam ja voljna pratiti ih moliti za snagu da ih i izvršim.

 S tom namjerom ovaj ću tjedan sigurno razmišljati o ovim riječima:

Ako vjerujete da On ne želi da patite bez razloga, da On za vaše duše ima samo dobre namjere, trebate se samo preporučiti Njemu i Njegovoj milosti, i On će vam pomoći u svakoj nevolji i poteškoći.

A vi, o čemu će te vi razmišljati?  ♥

Grlim, grlim, grlim snažno.