PONIZNOST…Bertha Dudde, br. 5587, 27 Siječanj 1953

Priđite Bogu u svoj poniznosti i On će Se u punini Ljubavi nagnuti prema vama. Slušajte Njegov glas u svom srcu, nemojte postati duhovno oholi kada vam Njegova Ljubav postane očigledna, nego ostanite uvijek predani Njemu u poniznosti, onda je neiscrpna mjera milosti koju On izlijeva na vas, onda ste uistinu Njegova djeca, koja su pronašla put do Očeva srca… Poniznost vas treba potpuno ispuniti, i čak ni najveći dar Ljubavi ne smije učiniti da postanete oholi, jer to je jedino Njegova ogromna Ljubav koja vama namjenjuje taj dar, a ne vaša vrijednost. Onaj koji je slab, od Boga je gledan s Ljubavlju, čim on prepozna (prizna) svoju slabost i iznutra se drži u svoj poniznosti vječne Ljubavi… Onda će on uistinu biti preplavljen puninom milosti, kojom si osigurava visoki uspon. Tako je vama ljudima dano jednostavno objašnjenje kako i kada Bog dijeli Svoje darove milosti; dat će vam se razjašnjenje o tome što je jedino potrebno za primanje najbogatije mjere milosti… Poniznost je predstavljena kao vrlina koju Bog promatra očima Ljubavi, koja Ga pokreće da Se očituje razdjeljujući bogatstvo milosti, koja čovjeka sa sigurnošću vodi do cilja, do sjedinjenja djeteta sa Ocem…

Kao što dijete ide ususret ocu u svoj poniznosti, tako se i čovjek treba osjećati ponizan naspram vječnog Oca. Ali, gdje nestaje poniznost, tu i Bog povlači Svoju milost. Ali, ponizni ne traži ništa za sebe, ponizni se osjeća tako beskrajno malen pred Božanstvom, Kojeg doduše sluti, ali Mu se ne usudi obratiti. Istinska poniznost će proizvesti jedino mucanje (tepanje), neće se moći izraziti riječima, jer se ne usudi ni jednu riječ uputiti najuzvišenijem Biću, Koje već samo s jednom mišlju može uništiti ono što je jednom stvorilo… Poniznost je nijema i pada ničice jedino pred Božjim licem, moleći za Njegovu samilost… Poniznost strpljivo čeka, da bude podignuta Njegovom dobrom rukom. Gdje vi ljudi prepoznajete ovu poniznost, tamo će također teći neprekidna struja milosti u srce, tamo je vidljivo Božje prisustvo, tamo je stvorena veza od Zemlje do Neba, tamo se Sam Bog povija prema Zemlji i ispunja Svojom milošću posudu, koja Njemu ostaje otvorena, srce, koje se ponizno predaje Bogu svjesno svoje bezvrijednosti i slabosti…

(27 Siječanj 1953)

Jer, poniznost srca je najuzvišeniji ukras duše, ona kao da otvara vrata duhovnog kraljevstva, otvara izvor milosti, jer, gdje je poniznost, tu je i Ljubav prema Bogu, Kojeg duša prepoznaje kao presveto Biće Kojeg se jedva usuđuje pogledati, ali Kojem teži, Kojem se želi potpuno predati: najponiznija posvećenost duše Svom Stvoritelju i Ocu od vječnosti je najkraći put do Njega, jer ju moćni val Ljubavi i milosti nosi iznad svih prepreka do srca Oca, Koji ju milostivo privlači k Sebi, jer Mu je mila ponizna duša. Prava poniznost srca ne treba izvana biti prepoznatljiva, ona se radije često krije iza nedokučivog bića, jer istinska poniznost nije okrenuta ljudima, nego Bogu, Stvoritelju od vječnosti, istinska poniznost ne pokušava istaknuti, ona ide tihim, osamljenim putem u skromnosti i nikada se ne pojavljuje ispred, ona je bez ikakvog samoljublja, ali stoji spremna staviti pred oči bližnjih Božju veličinu i svetost, jer ona sama osjeća kako je malen i siromašan čovjek naspram Njegove svetosti. I ona će pronaći milost u izobilju… jer je cijelo njeno biće zgroženo nekadašnjim grijehom otpadništva od Boga, Kojeg nikada više ne želi uvrijediti i Koji tako otkriva njenu volju potpuno Njemu okrenutu i privlači dušu k Sebi u najgorljivijoj milosrdnoj Ljubavi.

AMEN

Leave a Reply