O odgoju djece

38-o-odgoju-djece-mamino-blago

Teško je govoriti o pravoj formuli za odgoj djece, jer  je toliko parametara uključeno u jednadžbu da je gotovo nemoguće naći idealan primjer, no moguće je dati neke generalne smjernice za polaganje temelja u ono što će jednoga dana biti duhovno zrelo, stabilno, sretno i ljubavi puno biće.

Aha, čekaj. Prije nego netko započne s odgojem, trebao bi definirati što želi postići s njime.

Govoriti o odgoju djeteta mi se nekako čini kao početi priču od sredine.

Brak na vječnim temeljima

Osobno čvrsto vjerujem da je brak koji za temelj ima Krista brak koji ne može propasti. Prije nego mi uskočite u usta s argumentom da se toliko kršćanskih brakova danas raspada ili da trpe grozne obiteljske odnose, dozvolite da naglasim: Krist je temelj.

Brak će trajati onoliko dugo koliko traje temelj njihove veze. Ako je temelj primjerice novac, trajat će onoliko dok ima novaca. Ako je temelj vječna božanska ljubav, trajat će vječno.

To podrazumijeva da su oni dvoje ljudi koji su svoje duše predali Kristu i dali Mu pod Križem zavjet da će služiti jedno drugome u božanskoj ljubavi, te da će zajedno služiti ljudima oko sebe.

Dalje, to podrazumijeva da njih dvoje imaju jednu jedinu „zlatnu sredinu“ a to je Riječ Božja i da svoje odnose i sebe same mijenjaju, korigiraju i vode prema Riječi. I takvo dvoje došli su pred Boga Oca i tražili Ga za blagoslov njihove veze s namjerom da ta veza ima početak, ali nikada ne vidi kraj, da vječno traje.  U takvoj vezi, koja je onda blagoslovljena od strane Njega, oni su voljni i željni primiti djecu i ta djeca dolaze u okrilje božanske ljubavi koja kola među njima.

U okruženju obitelji

U takvoj jednoj sredini dijete vidi oca koji svojim životom slijedi Krista i vidi majku koja je na istome Putu i koja je ocu podrška u svemu. Vidi njihovu ljubav koju dijele među sobom i osjeća se sigurno, stabilno i zaštićeno. U takvoj sredini ono je spremno učiti o  životu i razvijati zdrave stavove. Nema boljega nego da dijete uči na primjeru oca i majke, zajedno.

Ono vidi oca koji voli majku i majku koja voli i poštuje oca. Ono vidi kako se pravi muškarac odnosi prema ženi i što znači biti istinska vrla žena svome mužu. Čvrstom vjerujem kako će Isus roditelja koji iz određenog razloga sam skrbi o odgoju svoje djece nesebično opskbiti sa baš svom potrebnom ljubavlju i mudrošću  da djecu izvede na pravi put.

Ni jedna obitelj nije idealna, ali tamo gdje postoji prisutna jaka ljubav ta ljubav će prekriti mnoge pogreške.

Da li je vjera pitanje odabira djece

Mnogi nam govore da bi trebali djeci dati slobodu izbora i pustiti ih da sami jednoga dana odaberu u što žele vjerovati, kao što smo i mi to imali priliku, ali oni koji to kažu nisu prošli ono što smo mi prošli, ne znaju za preporod duše. Svaki krivi stav, svaku krivu ideju, svaku krivu emociju koju smo u sebi razvili do svoje 25. kada smo se  istinski obratili, sada moramo mukotrpno ispravljati. Jednu po jednu i nema iznimke.  U ono što je moglo biti jednostavno riješeno u nekoliko dana tijekom dječje dobi, sada moramo uložiti daleko više snage.

Željezo se kuje dok je vruće, a prvih nekoliko godina tog malenog bića je, svi će se složiti, najbitnije. Stoga je zadatak oca i majke da u njega polože duhovne temelje onoga što će jednoga dana biti sin ili kćer Božja. Njihov je zadatak da primjerom i ispravnom Božjom podukom u njemu isprave krive „drine“ i  pomognu mu razviti istinsku nesebičnu ljubav u srcu.

Jeste li ikada razmišljali o tome zašto stablo mora imati čvrste stupove uz sebe za koje je zavezano dok samo ne stasa i pusti jako korijenje? Kao što ti stupovi služe stablu kao zaštita, ali i stabilnost da ravno raste, tako i roditelji imaju funkciju da ga isprave dok je mlado, jer jednoga dana kada ono bude bliže svoje 12. godine, kada krene prodor hormona u ta žilava tijela i srce postane žedno svijeta  biti će gotovo nemoguće zaustaviti ga da se ukrivo vine. Pokušajte ispraviti stablo koje je ukrivo izraslo, pa vidite je li moguće.

Stoga, imamo jednu priliku da učinimo ispravnu stvar i nama srce kaže da idemo ovako dalje.

Jasno razlikovati “dobro i zlo”

Jedna od naših glavnih zadaća jest naučiti ih razlikovati dobro i zlo. Moja majka me uvijek učila da imam pravo izabrati, ali se također pobrinula da mi bude jasno što nosi svaki izbor. Na tom tragu, ali nekoliko koraka dalje i ja želim svoju djecu učiti. Uvijek može donijeti loš izbor, no posljedice će ga samog dočekati.

Generalno je danas više nego ikad prisutno mišljenje da je sve  više-manje dobro, i da ne postoji zlo i ne postoji loše. Ta jedna teorija relativnosti svega koja je zahvatila zapadni svijet uvelike šteti mališanima, jer se nađu u svijetu bez granica, a njima su one itekako potrebne.

Čvrste granice

Čvrsto vjerujem da dijete mora imati izuzetno čvrste granice postavljene oko sebe, bar u fazi života kada su mu roditelji glavni oslonac u životu. Sjetite se mladog drveta i čvrste obrane oko njega. Svezano za stupove kako ne bi odstupilo ni lijevo ni desno, već raslo ravno gore.

Ovo mi je misao vodilja kada gledam u odgoj djece. Čvrste, neprobojne granice, a unutar njih sva ljubav koju im naše srce može  i želi dati.

Stara škola

U svijetu u kojem su roditeljima različite teorije odgoja dostupnije nego ikad prije  pokazalo se da je sve više nesretne, frustrirane djece, psihološki i emotivno nerazvijene djece koji su nezadovoljni sami sa sobom, a to je upravo ono u što ih je pretvorio odgoj kod kuće.

Možda zato što  roditelji nisu imali snage ili vremena za tako veliku odgovornost, ili jednostavno nisu znali bolje, ali istina je vjerojatno tu negdje da su primjerom i odgojem stvorili kopiju sebe.

„Ono što imam, to ti dajem.“ Djela 3:6

Slobodno recite da smo ludi, ali mi smo vam neko više za staru školu odgoja djece. Gledajući u naše djedove i bake ipak su to bili ljudi koji su ispali marljivi, pošteni, vrijedni i požrtvovni, zadovoljni s malo i navikli biti bez gomile materije.  Danas o odgoju djece puno puta radije popričamo s njima nego s vršnjacima u parku.

Mama mi je jednom rekla: taj mali će ispasti otprilike pola ti i pola tvoje žene. Pa mi onda nekako najviše radimo na sebi i tako pazimo na svoj dio jednadžbe.

Frano

&

Leave a Reply