Nova zdjela za salatu

Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.

Hebrejima 4:12

“E, danas ćemo poslužiti salatu u ovoj krasnoj zdjeli!” rekao mi je Frano držeći u rukama staru crvenu, pogrebanu plastičnu zdjelu, dok sam ja užurbano i u panici  pripremala sve  potrebno i nepotrebno za dolazak gostiju.

“Stvarno? A daj, Frano, nemoj molim te!” započela sam moliti za milost vidjevši da je ozbiljan u svojoj namjeri.

“Vjeruj mi, to je najbolje za tebe”

“Frano, molim te nemoj, vidi kako sam uredila stol, vidi kako je sve u bojama usklađeno, pa kako će sad ta crvena kanta  izgledati na stolu.

“Terezice, to nije kanta, to je plastična zdjela, rekao je pokušavajući ne prasnuti u smijeh. To je najljekovitije za tebe.”

A znam i ja da bi to bilo ljekovito za mene, al baš sve u meni želi zgrabiti novu narančastu zdjelu za salatu koju sam dobila od seke na poklon. Vidim da je u pravu, al  ipak ne odustajem lako. Možda da mu samo još jednom objasnim zašto je moja zdjela bolja. Nema smisla. Nemam apsolutno nikakvih izgleda. Odlučan je do kraja i sav važan ide s njom prema stolu. Gotovo je. Zdjela je na stolu i u očima mu vidim da će tamo i ostati.

Ne znam da li bi se nasmijala od muke il bi se naljutila. Ipak sam se naljutila. Uspjela sam se ipak malo zbrojiti kad sam se sjetila da smo si međusobno dali pristanak da ćemo si raditi ovakve stvari kako bi si pomogli na putu oslobađanja od vlastite oholosti i samodopadnosti.

Unatoč tome, jedva sam preživjela od muke. Cijeli ručak sam se borila da ne kažem nešto o toj zdjeli, da se na neki način opravdam pred gostima. I na kraju više nisam mogla izdržati.

“Frano je stavio ovu zdjelu na stol”, napokon sam izvalila, “misli da je to najbolje za mene i da ću se tako osloboditi od sebe same i potrebe da sve bude savršeno kada gosti dolaze, zato je ova zdjela sada tu!”,  rekla sam u dahu i osjetila kako je ovim izljevom iskrenosti ogroman teret pao s mene.

Ovo je samo jedna od situacija i borbi koje sam godinama vodila. Usudila bih se reći da sam ovdje i zadivljujuće zrelo reagirala u usporedbi s prijašnjim situacijama.

Godinama sam znala biti nervozna cijelo jutro, panično pospremati kada bi nam netko trebao doći u goste. Znala sam ne imati vremena ni na trenutak za djecu želeći stan dovesti u stanje koje sam ja zamislila. Znala sam se istrest na Franu kada me ne bi podupirao u mojim nerealnim planovima. Redovito sam zakidala Franu i djecu za ljubav pod izlikom da to radim iz ljubavi prema gostima.

A zapravo sam to radila iz ljubavi prema sebi, želeći da sve bude upravo onako kako sam ja zamislila.

Dugo mi je vremena trebalo da se ponizim u srcu i ovo prelomim u sebi, da postanem iskrena prema Isusu i Frani i shvatim s čim se zapravo borim.

Danas ne trčim više mahnito po kući. Ne naguravam neopeglani veš u ormare. Ne padne mi mrak na oči kada neočekivano dođu gosti. Ako gosti neočekivano dođu, a stvari nisu onako kako sam zamislila, nabacim neku smiješnu foru da mi bude lakše i posvetim se onom najvažnijem. Da osoba koja je došla osjeti da je dobrodošla, da svim srcem osjeti ljubav koju imamo za nju. Frano kaže da je to jedna od većih pobjeda u našoj maloj obitelji.

Motivi. motivi, motivi.

Toliko toga možemo naučiti i promijeniti se na bolje, preispitivanjem motiva onog što radimo. Toliko često sebe zavaravamo i mislimo kako ispravno radimo, no dubljim preispitivanjem vlastitih motiva često otkrivamo kako u njihovoj pozadini ne stoji nesebična, već sebična ljubav.

Samospoznaja je prva, želi li čovjek iz temelja promijeniti svoju dušu, jer on će jedino onda stremiti poboljšanju, promjeni na bolje, ako on u sebi opazi nedostatke. On treba u svojoj poniznosti moliti Boga za milost spoznaje sebe samoga, on se treba često postaviti pred ogledalo svoje duše i suprotstaviti se svemu nečistome…I stoga on treba raditi na sebi i stalno promišljati o svojim pogreškama i slabostima, jedino onda ih on može ukloniti, budući da mu s dobrom voljom prilazi i snaga da se izbori protiv njih. “Božanske zapovijedi..smjernice” BD 3411

Uz sav trud koji ulažem vidim toliko toga što još moram promijeniti. Dovoljno mi je samo uzeti dvije zapovjedi ljubavi i vidjeti koliko još u danu ono što mislim, govorim i radim odgovara nesebičnoj Ljubavi, a koliko sebičnoj.

Božanske zapovjedi zahtijevaju jedino Ljubav i zato je lako provjeriti u kojoj mjeri razmišljanje, govorenje i djelovanje odgovaraju ljubavi  za Boga i bližnjega. Ako se postavi ovo mjerilo, čovjek sprovodi strogu kritiku na sebi, on neće biti nemaran u svome radu na duši, on će se boriti i moliti i kroz to će također doći u posjed milosti, on će se uvijek iznova povezivati s Bogom kroz svoju molitvu i sazreti u svojoj duši.“Božanske zapovijedi..smjernice” BD 3411

Sa svim ovim spoznajama u srcu i sa snažnom željom da pomognem još nekom na ovom putu, iskreno vam stojim tu za pomoć, ohrabrenje i poticaj.

U Ljubavi,

3 comments

  1. Marija L. says:

    Draga Terezice,predivno je to kako nas Isus uci kroz sitnice da se promijenimo nabolje.Hvala ti na blogu predivan je i neka vas Isus čuva i blagoslovi u svemu sto radite!
    Pozdrav sa sunčanog Hvara,

  2. Kate says:

    Točno znam taj osjećaj … još uvijek nemam djecu, ali imam zaručnika Zvonu koji mi je drugi dio duše …

    i slično mi se dogodi npr. na kraju duuuugo čekanog slobodnog vikenda, pred kojega sam stavila puuuuno planova i očekivanja kako ću sve po stanu dovest u red: od poda do stropa preko odjeće i suđa, ne bi li sve bilo pod kontrolom 😉 i savršeno na svome mjestu ;), obavit ručkove, posjete i pozive koje dugo obećajem i odgađam… u nedjelju predvečer, me počne hvatat nezadovoljstvo, tuga i ljutnja jer naravno cijeli vikend je iza mene, a toliko toga još nisam napravila… da mi je samo još jedan dan… sve bih stigla 🙂

    Tako je bilo i ovaj vikend. I ovaj put je ostalo toliko toga nedovršenog… i navečer sam opet bila tužna… ali ovaj put ne zbog toga što nisam pod stigla oprati ili što je dio veša ostao neopeglan i nepospremljen… nego zbog toga što sam konačno shvatila da sam cijeli vikend premalo vremena i sebe dala za to da budem sa Zvonom i njemu se posvetim i da ga nepodijeljeno volim i što sam ugl svaki usputni zagrljaj i poljubac skraćivala i dozirala jer nemam vremena trenutno za to i imam previše toga za napraviti. …

    Jednom je čak rekao da ima osjećaj kako su mi stvari koje kao radim “za njega i zbog njega”, važnije od njega samoga… a sad kada sve zbrojim, zapravo u takvom stavu i prema Isusu budem u stvarima koje činim za Njega …

    Tako da eto hvala ti Terezice na snazi koju mi srcem šalješ, što kroz ovaj blogić svima nama pomažeš da na pravom Svijetlu 😉 <3 razotkrijemo sebe, što nam primjerom pokazuješ kako da se ponizimo pred Kristom i tražimo pomoć u obnovi ruševina naše duše. Bez ovog Svjetla što je od Njega, Bez snage Njegove Ljubavi i pomoći većina nas bi u vrlo kratkom vremenu postale ogorčeni kućanski multipraktici, kontrolori leta i kandidatkinje za Oscara za najbolju glumu u filmu (prema ugl. neistinitom događaju:D) "Savršena supruga, majka, domaćica…" 😀 😀 😀

    I neka te Isus dobri blagoslovi još i više a preko tebe i cijeli tvoj dom i neka On bude jedini režiser filma prema istinitom događaju "Kako sam postala savršena…" sa tobom u glavnoj ulozi 😀 <3

    hihiih

    Ljubim

Leave a Reply