25-Medo-ide-kuci-mamino-blago

“Bog svoju milost daje poniznima”

1 Petrova 5:5

Na ulazu u dućan nailazimo na hrpu veeelikih plišanih medvjeda. Onih mekanih. Premekanih. I prije nego što uspijevam ubrzati korak, velike okice već gledaju u mene. “Maaaamaaa vidi ovog medu kako je sam.” Pa kako je sam pomislih u sebi, pa oko njega ih ima još barem trideset, možda i pedeset. “Nema tatu, morat ćemo ga odnijeti kući da se naš tata brine za njega”.

I priznajem, iako potpuno nesklona neplaniranom kupovanju igračaka, ovom posljednjom izjavom moj me mali P. kupio, on mene a ja medu. Mekanog. Premekanog.

Ja ne bih bila ja da u medi osim mekanih šapica nisam vidjela i mnoštvo prilika za učenje lekcija o pomoći bližnjem i suosjećanju. Ukrcali smo medu u kolica, a ja sam sva nadobudna i vesela započela s podučavanjem.

Znaš, Medo ide s nama kući, ali dat ćemo i braci da se igra s njime, dijelit će te ga.”

“Neću”, rekao je.

“Ali medo je zajednički a to znači da ćeš se malo ti s njime igrati, malo braco, dijelit će te ga” ponavljala sam u nadi da me možda nije razumio.

“Nećemo”, bio je odlučan.

“Gledaj.. Medo ide s nama kući i ti ćeš se puuuuno  igrati s njime, svemu ćemo ga naučiti a ponekad ćemo ga i posuditi i braci”, bila sam već očajna.

“Neću”, gledao me tim istim okicama i kao da mu nije bilo jasno zašto sam tako uporna.

Sljedećih sat vremena bila sam još upornija, ali bez uspjeha. Sjeli smo  na ručak no on još uvijek nije popuštao. Cijelo vrijeme kupovine bio je izrazito dobre volje, poslušan al u jedno siguran, on svog Medu neće dijeliti. Gledajući ga tako i ja sam postajala sve sigurnija. Ako ga do blagajne ne uspijem odgovoriti, Medo  ostaje u dućanu i točka.

Kada sam sve svoje ideje iscrpila  nakratko sam se okrenula  unutra k Isusu, nisam ni stigla postaviti pitanje, a odgovor je već bio tu.

“Pa reci mu da mora dijeliti Medu jer je Isus tako rekao”.

Odmah sam se okrenula  prema malome P. i rekla:  “Slušaj P. ovako ti stoje stvari, kaže Isus da tog Medu stvarno moraš dijeliti s bracom

“Može” odgovorio je, sav radostan kao da mu je to i bila namjera bila od početka.

Iskreno, najiskrenije jedva sam se suspregnula,  a da ne upitam “Stvaaaaaaarno????”

Danas nakon nekoliko mjeseci ja još uvijek razmišljam o Medi. Razmišljam koliko bih brže duhovno sazrijevala kada bih bila  poslušnija Očevim uputama. Kada bih bila svjesnija svojih nedostataka i bila ustrajnija u njihovom nadjačavanju.

Ljudsko biće bi trebalo neprestano raditi na unapređivanju sebe samoga i on to jedino može učiniti ako sebe smatra nesavršenim, ako je svjestan njegovih pogrešaka i slabosti i pokušava ih odbaciti. Za svaki korak prema savršenstvu se mora s naporom izboriti budući da borba protiv vlastitih pogrešaka i slabosti zahtijeva borbu protiv sebe samoga, protiv vlastitih žudnji, čovjekova naginjanja prema svijetu, prema materijalnim vlasništvima, protiv čovjekovih zlih instinkata koji čine teškim za dušu da oslobodi duh. “Poznavanje samog sebe…psihološki rad…Milost…Poniznost.” BD 3244 Pročitaj više…

Sivm srcem vjerujem kako je potrebno rad na unapređenju svoje duše shvatiti najozbiljnije. Jedino duboka svjesnost o našoj nesavršenosti nas stavlja u ispravan stav poniznosti u kojem ćemo u molitvi tražiti milost i snagu za nadjačavanje vlastitih slabosti.

Ljudsko biće se izlaže najvećoj opasnosti ako se predaje osjećaju zadovoljenja samim sobom, ako sebe smatra psihološki visoko razvijenim i sebe ne poznaje. Jer njemu nedostaje poniznosti koju će on, međutim, morati prikazati Bogu ako želi primiti Njegovu milost kako bi nastavio sazrijevati. Jedino netko tko sebe smatra malenim će stremiti uspeti se, jedino netko tko se osjeća slab će zamoljevati  za snagu, i ako on ponizno pristupa nebeskom Ocu u molitvi snaga mu može biti dana. “Poznavanje samog sebe…psihološki rad…Milost…Poniznost.” BD 3244  Pročitaj više…

Svjesna sam i toga da u budućnosti mom P. no neće uvijek biti  lako nakon što čuje Očevu uputu uskladiti se s njom. Vjerujem ga kao i mene sada čeka naporna borba mijenjanja vlastite sebične ljubavi u onu nesebičnu ali također vjerujem da će ta borba biti  laganija budemo li ga mi kao roditelji od malih nogu trenirali da bude blag, miroljubljiv, strpljiv, suosjećajan i ponizan.

Ali prije svega ljudsko biće mora sebe prepoznati; ono mora znati što Bog želi i do kojeg opsega je njegova volja i dalje u protivljenju Božjoj volji; on mora znati da Bog zahtijeva kompletnu transformaciju u Ljubav, i on mora kontemplirati što ova promjena u Ljubav označava… da se nijedna zla misao ne bi trebala pojaviti u osobi i stoga ni jedno zlo djelo sprovesti u djelo, da svaka kretnja ljudskog srca mora biti čestita i blaga, da bi se protiv svih loših navika trebalo boriti i da ljudsko biće mora sebe trenirati da postane blag, miroljubiv, strpljiv, suosjećajan i ponizan. “Poznavanje samog sebe…psihološki rad…Milost…Poniznost.” BD 3244  Pročitaj više…

I kad se zagledam tako duboko u sebe  shvatim da  uz  ovako jasne upute  i toliku ogromnu milost i snagu na raspolaganju  zaista  ne postoji “Ja se ne mogu promijeniti”, samo ” Ja ne želim”.

Dnevne-molitve-maminoblago2U Ljubavi,