Spasenje je došlo od gore… Koliko puno usana to izgovara i koliko često je srce nedirnuto, utoliko što ljudsko biće čak ni jednom najozbiljnije ne reflektira o značenju silaska Isusa Krista na Zemlju.

Dijete je bilo rođeno, Čija se duša spustila iz kraljevstva svjetla pošto je Bog želio Sebe utjeloviti u tom djetešcetu. Djetešce Isus je bilo ljudsko biće, rođeno od Marije, djevice, koja Ga je začela kroz snagu duha… Ljudsko biće Isus je započeo Svoj zemaljski kurs života kao i svatko drugi, pa ipak popratni efekti Njegovog rođenja nisu bili oni obične osobe već su naznačavali kako je jedan izvanredan pokrov također zaklanjao izvanrednog dječaka…. da On treba biti pokrov za Vječno Božanstvo Koje je Sebe jedino bilo u stanju manifestirati u čistom i bezgrešnom ljudskom biću, kakav je bio dječak Isus. Jer On je trebao ostvariti misiju takve izvanredne važnosti da su njezina potraživanja također trebala biti izuzetna. Bog Osobno se želio nastaniti u djetešcetu Isusu i odabrao je za Sebe bezgrešnu formu koja je također sklanjala/skrivala bezgrešnu dušu, u kojoj je Vječno Božanstvo moglo boraviti kako bi ostvarilo čin Spasenja za cijelu ljudsku rasu. Činjenica da je Bog Osobno sišao na Zemlju je bio čin ogromne samilosti/milosrđa, jer Zemlja je bila prekrivena vrlo dubokim mrakom i svi njezini stanovnici su, također, sebe zapleli u sve dublju tamu, više nisu pronalazili izlazak i vapili su za Spasiteljem da ih oslobodi. Bog je čuo njihov vapaj/plač i poslao je Svoga Sina na Zemlju… Biće Koje je takođe proizašlo iz Njegove moći i ljubavi i koje je ostalo u Njegovom obilju svjetla kada su Njegova braća sebe potopila u tamu. Isusova duša je bila privržena Bogu sa bezgraničnom ljubavlju ali je također voljela svoju palu braću i željela im je pomoći vratiti se u Očevu kuću pošto je znala da su sreća i blaženstvo jedino mogući u Božjem prisustvu i da udaljenost od Njega znači patnju, agoniju i mrak.

Isus je znao da su Ga i uvjeti i Njegova ljubav prema mizernim bićima motivirali ponuditi Se(be) kao žrtvu kako bi otklonio krivnju grijeha koji je bio ogroman, i kojeg bića koja su postala grešna ne bi nikad bila sposobna sâma ispraviti. Ipak čista i nevina duša je sebe željela žrtvovati za njihove grijehe kako bi iskupila krivnju i zadovoljila Božju pravednost. Jer duša je bila ljubav… a ta ljubav je bila Bog… Bog ili ljubav je prožeo čovjeka Isusa, tako da je On želio izvršiti čin najveće patnje i agonije poradi te pale braće. I tako je Bog Osobno sišao na Zemlju u Isusu i ušao u ljudsku formu koja je korespondirala svim preduvjetima kako bi zaklonila Vječno Božanstvo Osobno bez da iščezne/zamre/potpuno nestane… Djetešce Isus je bilo puno ljubavi i sva srca koja su bila obasjana Njegovim zrakama ljubavi (u smislu, ‘ušla, tj. našla se u prostoru kojeg su obasjavale Njegove zrake ljubavi’) su postala prožeta ljubavlju, pjevala su i zahvaljivala, jer jaslicama u kojima se nalazilo djetešce su jedino prišli oni ljudi čija su srca bila čista i privržena Bogu i koji su prema tome osjećali ljubav koju je zračilo djetešce i koji su došli zapaljeni gorućom ljubavlju prema djetetu Isusu.

Iako se događaji koji su okruživali Isusovo rođenje sada smatraju samo za mit, svatko tko je ispunjen duhom Božjim, čiji je duh probuđen, zna kako je sve ono što je bilo sačuvano kao znanje o Isusovom rođenju istina. Čudo za čudom se događao oko samog djeteta Isusa, u prirodi, na Nebu i na Zemlji, i svi su se anđeli poklonili na savijenim koljenima pred Onim Koji je Sebe utjelovio u detešcetu Isusu, baš kao što su životinje i ljudi bili zahvaćeni sa najsvetijim strahopoštovanjem i tišinom u trenutku kada se događalo najveće čudo, Božja ljudska manifestacija u Isusu. I srce svakoga tko je probuđenog duha će također uvjerljivo izgovarati riječi ‘Spasenje je sišlo od gore…’ Jer svjetlo ljubavi Spasitelja Isusa Krista također sjaji na njega, on pripada onima zbog kojih je Spasitelj došao na Zemlju da bi ih spasio, on pripada iskupljenima, za koje je čin samilosti na križu bio ostvaren, pošto je želio biti iskupljen od grijeha i smrti. I on rođenje Isusa neće samo častiti ispraznim riječima, on će sa svojim srcem misliti o svemu što se dogodilo tijekom te noći kada je svjetlo svijeta sišlo dolje na Zemlju, kada je djetešce Isus došlo na svijet. I pridružit će se pjevanju himne hvaljenja ‘Slava Bogu na visinama, i na zemlji mir svim ljudima dobre volje… (Luka 2:14)’

AMEN