Drveni konjić, barbike i čufte

 

Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. 

Efežanima 4:31, 32 

Vikend smo proveli kod prijatelja u Slavoniji. Veselili smo se jako tom susretu, ne zna se tko više naši prijatelji, ili mi. Baš sam htjela da ovo naše malo putovanje bude nekako drugačije. Htjela sam da cijeli naš put i dolazak kod naših prijatelja gleda u to kako donijeti dobro. Htjela sam da i djeca koliko je to moguće budu usklađena s nama u tom nastojanju, pa sam nekoliko dana ranije njihova mala srca pripremala za to. Znatiželjna sam bila vidjeti da li su sposobni držati taj cilj ispred sebe i koliko su sposobni neke svoje želje staviti po strani i gledati u dobrobit drugog.

Iskreno, najiskrenije, jedan dio mene je tajno priželjkivao da djeca budu stvarno poslušna i primjerna za vrijeme našeg boravka tamo, da budu odraz ljubavi u kojoj rastu. I dečki zaista jesu. Bili su veseli, a opet duboko mirni, bez međusobnih trzavica. Gledali smo u njih ta dva dana, kako se igraju sa starijim dječakom, sinom naših prijatelja i jednostavno smo uživali u toj radosti i jednostavnosti. Baš smo bili ponosni na njih.

No, da nam slava ne bi  udarila u glavu pobrinula se mala  gospođica  s ružičastom kapom s gornje slike.Dvije male gospođice međusobno vrlo sličnog karaktera, sukobile su se gotovo oko svega. Beba, drvenog konjića, barbika, kamenčića, pudinga, legića, pa čak i čufti. Naša gospođica je vrištala, cendrala, prigovarala i tužakala. Tješila sam se da je takva, jer se tek nedavno oporavila od viroze, no nisam se uspjela utješiti.  Prilikom petog ulaska u sobu i pokušavanja sprečavanja još jedne svađe skoro sam postala očajna. A onda sam stala i smirila se.

E neću očajavati, rekla sam si odlučno i iznenadila sebe samu brzinom s kojom sam se uspjela zbrojiti.

Hvala ti Isuse na ovome. Ova njezina neposlušnost prilika je za njen rast, a nama roditeljima vrijedan pokazatelj gdje trebamo pojačati i što promijeniti. Hvala ti na ovoj situaciji, hvala ti što nas vodiš, što nam pomažeš izvesti ovo tvoje dijete na pravi put.

I odjednom je ono stanje potencijalnog očaja zamjenila radost i zahvalnost na toj situaciji. Gledala sam u njih dvije dok su mi žustro objašnjavale uzrok svađe svaka sa svojim potpuno drukčijim scenarijem i odjednom su mi bile smješne. Zagrlila sam ih obje i pomogla da se nastave igrati zajedno.

Nekoliko dana poslje, slušajući predivnu propovjed, prepunu ozbiljnih opomena razmišljam kako ju približiti dječjem shvaćanju.

Kako im još ovako malima objasniti zašto je toliko važno ostati u ljubavi i ne dopustiti osjećaju neljubaznosti da zavlada u njihovim srcima?

Kako u njima razviti spoznaju da Isus dopušta baš takve situacije da bi sazreli i naučili kontrolirati slabosti i mane koje prebivaju u njima?

Kako ih još više potaknuti da ulože ozbiljan napor  udovoljiti uputama poput ovih:

Gdje nesloga vlada unutar srca Ja sam nesposoban ući, jer gospodar kuće nije pripremljen za Moj dolazak. I stoga vam savjetujem da najprije očistite vaše srce i protjerate sve osjećaje neljubaznosti iz njega, jer ovi sadrže sjeme zla. Vi morate uložiti ozbiljan napor da udovoljite Mojim opomenama ako želite da vam bude podarena milost da primite Mene i Moju Riječ… Vi morate njegovati jedino sveti i čisti osjećaj Ljubavi unutar vas i gnušati se svakog nečistog osjećaja, jer on će samo povećati vašu udaljenost od Mene. “Ozbiljna opomena…/Nesloga i neljubaznost) BD 7

Svatko treba otrpjeti njegovog bližnjeg s neumornim strpljenjem i pokušati se prilagoditi njegovoj prirodi i ako on ne može to učiniti on Mene mora zamoliti za Moju milost i pomoć i on će primiti snagu da se uzdigne iznad sebe samoga, on će izroniti pobjedonosan  iz svih malih životnih muka i nevolja pod uvjetom da Ljubav unutar njega uvijek ima vladajuću poziciju.”Ozbiljna opomena…/Nesloga i neljubaznost) BD 720

Ozbiljan napor. Neljubaznost. Sveti osjećaj Ljubavi. Neumorno strpljenje. Molitva za snagu. O tome ćemo sigurno pričati za vrijeme naših malih večernjih razgovora. ♥

U trenucima poput ovih, kada duboko osjećam da Frano i ja nismo sami u ovoj našoj roditeljskoj ulozi, da sam Svemogući Bog stoji pored nas, vodi nas, hrabri i tješi  putem ovih uputa,  uvijek pomislim kako bi bilo prekrasno imati još djece i odgajati ih na ovom svjetlu Ljubavi.

Zagrljaj veliki do sljedećeg puta,

3 comments

  1. Sladana says:

    Aww citajuci ovaj zadnji blog, Tereza mi bas nekako ogrejalo srce. Ti tako njezno i fino preneses svoje iskustvo i tvoje nastojanje da uvijek budes uskladjena sa naukom Ciste Istine, su predivan poticaj za sve nas koji se susrecemo sa slicnim dogadjajima svakodnevno.

    😘💖

  2. Ana says:

    Jednostavno, ljubavno, istinito, svjetlonosno, potičuće – na rast u dobru i ljubavi. 🙂 Hvala Isusu na ovakvoj predivnoj jasnoći koju preko tebe Isus izlijeva na nas. Izuzetno je teško postići ovakvu jednostavnost i jasnoću, u ovako malo teksta- što može samo netko tko je ispunjen milošću snage Duha Svetoga. Hvala ti Tereza što si Mu otvorila srca, i tako postala blagoslov za sve nas koji imamo priliku uživati u ovim duhovnim poslasticama. 🙂 Obilovala i dalje svakim duhovnim darom 🙂 <3

Leave a Reply