Hranilice za ptice

 “Ne boj se! Samo vjeruj!”

Marko 5:36

Danima razmišljam o čemu bih pisala, no s obzirom koliko dugo nisam pisala, ni jedna mi se tema ne čini dovoljno prigodna i dobra. Kod mene uvijek neke velike pripreme oko ovog pisanja bloga. Moram pronaći dovoljno vremena, mora biti lijepa fotografija, mora biti i molitva na kraju, objava mora gađati baš u srž problema i naravno ne smije biti pogrešaka u tekstu. Baš ga kompliciram, promislila sam danas na putu kući, nakon što mi je Frano rekao da će me voziti na stručnu edukaciju, ako prije toga sjednem sat vremena u miru i napokon napišem nešto.
Putujući prema doma razmišljala sam  što me stvarno odvlači o toga da češće napišem nešto i pokušala sam se prisjetiti zbog čega sam uopće krenula s pisanjem prije nekoliko godina.

Čitaj dalje..

Vrtičke viroze

“I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!

Luka 11:9

Cijeli je mjesec  bio baš jako naporan. U moru obiteljskih obaveza s kojima nisam baš najbolje izlazila na kraj počeo je patiti moj odnos s Isusom, sve sam manje vremena nalazila za molitvu, osjećala sam se potpuno iscrpljeno i duhovno prazno.  Jedne sam večeri, jednostavno pomislila “To je to, ja ne mogu više”. A onda se još i  Mrvica razboljela. Ništa ozbiljno, još jedna viroza koju su dečki donijeli iz vrtića i jedan mali začepljen nos koji ju je danima gnjavio i nije dao spavati. Nakon što sam se ustala valjda već po  jedanaesti put te noći prestala sam brojati.

Čitaj dalje..

Raniji odlazak na spavanje

Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.
Izaija 53:5

“Tata, mama, može da danas ne spavamo?”

“Ja stvarno ne bih išao još spavati!”

“Mogu se još samo malo igrati?”

“Mama jako sam ti gladan.”

“Tata, meni se kaka…”

Načina je mnogo, al cilj je uvijek isti: ako je ikako moguće, na što duže, odgoditi vrijeme odlaska na spavanje.♥

Čitaj dalje..

Mala bolna koljena

Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;
2 Korinćanima 5:14

 

“Ufff, ovo mi je najgori dio dana”, glavom utonulom duboko u pokrivač zajaukao je naš šestogodišnjak samo dan nakon što mi je došlo na srce da večernji razgovor s Isusom provedemo na koljenima.

“Stvarno !?” upitala sam.

“Stvarno mama, al ne mislim na molitvu, znaš da to volim, nego ovo na koljenima, baš me bole noge jako jako”, rekao je sav nesretan, protežući se kao da je na koljenima bar već pola sata. A nismo ni krenuli s molitvom.

A Isuse moj mili, pomislila sam. Sad bi trebalo i objasniti zašto to radimo. Jer budu li to radili na silu, bez razumijevanja i ljubavi nikakve nam koristi od toga.

Čitaj dalje..