Da bi došao do zrelosti, čovjek mora prevladati svaki otpor, jer je njegov uspon moguć jedino tako da se on bori ili da služi. Otpadništvo od Boga se dogodilo u samodovoljnosti (uobraženosti), u pogrešnoj pretpostavci da je toliko moćan, da bi se mogao odreći Božje prirode, da bi i bez Njega bio u punom posjedu snage. I na taj način je htio duhovno vladati mimo Boga, kroz umnožavanje vlastite snage sebe postaviti iznad Boga. I sada mora ići putem unatrag… on mora, da bi mogao sa Bogom vladati, najprije spoznati svoju nemoć i slabost, i sad se mora boriti i moliti za snagu koja mu nedostaje, on mora u najdubljoj poniznosti služiti Bogu i bićima, s kojima je u doticaju… On se mora boriti ili služiti, tako savladati sebe samoga, on mora izaći van iz svoje oholosti kako bi postao ponizan i sad se zalagati za snagu koju je nekad posjedovao i koje se pokazao nedostojan. Tako on mora pružiti dokaz o dostojnosti i to posvjedočiti kroz borbu i služenje. Onda se on duhovno razvio uvis…

Ali sada je u ljudima presnažno razvijeno vlastoljublje, pa se on mora suprotstaviti, on mora tako voditi bitku protiv samoga sebe. A upravo to je znatno teže. On treba prakticirati poniznost i prema bližnjemu, on treba povući oholost koju je imao naspram Boga, budući se on u poslužujućoj Ljubavi okreće prema bližnjima. Oni su također Božja stvorenja, i oni trebaju pred Bogom biti tretirani kao ljudi, ne kao njemu podređeni, nego trebaju biti uzeti u obzir kao ravnopravni. A kako čovjek ima narav vladara, on sebe mora snažno svladati, želi li ispuniti taj uvjet. On mora služiti gdje je želio vladati; on se mora boriti gdje misli da može kontrolirati. Dakle, jedino on sam se može razviti uvis, jer će mu njegova narav pružiti mnogo otpora, kroz koje on može sazrijeti. I nema prečeg što on treba nadvladati, do odreći se svoje nekadašnje oholosti, do malen i ponizan stati pred Boga da bi se s Njim sjedinio. AMEN