PREMA CILJU HITIM, K NAGRADI VIŠNJEG POZIVA BOŽJEG U KRISTU ISUSU

FILIPLJANIMA 3:14

Znam da nisam jedina mama koja se bori s organizacijom vremena. U posljednjih nekoliko godina pročitala sam nekoliko kvalitetnih knjiga na tu temu i sudjelovala na nekoliko radionica. Svaki je od tih pristupa imao nešto dobro u sebi i u većoj ili manjoj mjeri ja sam uspijevala neke dijelove primijeniti u svom danu. Ipak, velika promjena, kojoj sam se nadala nije nastupila do prije nekoliko mjeseci. Krenulo je nekako ovako.

Otkad rastem na ovom Svjetlu, slušam i čitam o tome koliko je vrijeme dragocjeno.

Jednom kad uistinu spoznaš da na Zemlji živiš sa specifičnom svrhom, da bi pripremio svoje srce kako bi Isusov Duh Ljubavi u njemu mogao postati učinkovit, svaka nova propuštena prilika za blisko povezivanje s Isusom kroz molitvu i čitanje Riječi, nesebično pomaganje drugima, u duši stvara jednu posebnu vrstu nemira.

U razgovorima s dragim ljudima znala sam čuti da sam „prekritična“ i da odličan posao radim i u školi i kod kuće, al duša je unatoč tome znala da može i mora bolje.  Po povratku s jedne radionice provukla sam svoje dnevne obaveze kroz dvadeset i četiri sata i jasno vidjela kako bi nakon što odradim sve svoje obaveze vezane uz obitelj i posao jedan dio vremena trebao ostati slobodan. Nije to bilo puno vremena, no i tih par sati u meni otvorile more mogućnosti i ideja. Problem je bio u tome što je to vrijeme na papiru bilo jasno vidljivo no u danu bi jednostavno negdje “iscurilo”.

Nakon toga uzela sam drugi papir i zapisala svoje dugoročne čežnje, sve ono što me čini istinski sretnom u životu, sve ono u čemu bi se moja duša nalazi veliku radost, ispunjenje i mir. Gledala sam u ta dva papira i postavila sebi možda najvažnije pitanje na tu temu: „Hoće li mene ovakva organizacija dana dovesti do dugoročnih čežnji kojima težim?” Svakome tko bi bar nakratko bacio pogled na ta dva papira bilo bi jasno da neće.

Sutradan sam sva entuzijastična uzela i treći list papira i složila novi raspored mojih dnevnih aktivnosti koji je bio usklađen s mojim životnim vrijednostima i dugoročnim ciljevima. Na papiru je sve štimalo, našlo se vremena za toliko toga. Krenula sam prilično prpošno , no negdje već oko podneva shvatila sam da neće ići. Dala sam si još jednu šansu sutradan i dan poslije toga i onda si priznala da s mojim trenutnim postavkama sigurno neće ići. Imala sam osjećaj da zapravo ja sama generiram kaos oko sebe.

Zagledala sam se duboko unutar sebe i ozbiljno se preispitala s obzirom na to da li ja realno stvarno nemam vremena za stvari koje su mi važne ili mi moje slabosti i mane kradu to vrijeme.

S tom dvojbom u srcu  uzela sam i treći papir i na njega krenula zapisivati sve one stvari oko kojih se dnevno spotičem, stvari koje mi još nisu prešle u rutinu, koje odlažem, koje nikako da završim, stare neučinkovite obrasce ponašanja. Hrpa nesparenih čarapa, nedosljedno vrijeme za molitvu, ne odvajanje vremena za uspostavljanje kontakta s Isusom kroz čitanje Riječi, neplaniranje tjednih obroka, prokrastinacija, jutarnja strka oko odlaska u školu i vrtić.

Moram priznat da me uhvatila mala snaga prilikom pri suočavanja s rezultatima moje potrage. Ne samo da je popis bio dulji nego sam očekivala nego je većina stvari na njemu zahtijevala ozbiljne, možda i karakterne promjene kako bi stvari profunkcionirale i ja svoj dan uredila u skladu s mojom životnom svrhom.

Bila je ovo izvrsna prilika da me uhvati očaj. No nije. Doskočila sam samoj sebi i donjela čvrstu odluku da ću se Isusovom snagom borit protiv ovih mana i slabosti.

U vrlo kratkom vremenu s postala sam jako osjetljiva na „kradljivce“ mog vremena i počela sam na njih gledati kao na neprijatelje koje me odvajaju od moje istinske svrhe na Zemlji. Za nekog su kradljivci vremena vrijeme provedeno pred ekranima, za mene su to bili neplaniranje vremena, umor i općenito problem s određivanjem prioriteta u danu.

S jednom po jednom stavkom s onog mojeg gornjeg podugačkog popisa morala sam se pojedinačno izboriti. Molila sam za snagu da ne odustanem. U danu se počelo pojavljivati to dragocjeno slobodno vrijeme.  Jedna mala pobjeda vukla je za sobom drugu i napokon se dogodila ona velika promjena s početka.

Eto tu sam se između ostalog čekala, da naučim mudrije upravljati svojim vremenom. ♥