Sve vaše neka bude u Ljubavi
1 Korinćanima 16:14

Svake godine negdje u ovo vrijeme Frano i ja pokušavamo postati uspješni vrtlari. Već smo postali jedno drugom komični. Svake godine s jednakim entuzijazmom pristupamo proljetnim radovima vjerujući da je upravo to ta odlučujuća godina kada će nam napokon krenuti.

Svakakvih smo izgovora pronalazili ovih godina da bi objasnili naše veće i manje vrtlarske neuspjehe, al istina je zapravo vrlo jednostavna. Iako nas veseli ideja vlastitog vrta, nemamo volje niti smo spremni uložiti potrebno vrijeme i energiju kako bi taj pothvat doveli do kraja.

Al ne odustajemo, ove smo godine naše želje ipak prilagodili našim sposobnostima. Zasadili smo puno manje biljčica s namjerom da se s ljubavlju naučimo brinuti baš za svaku od njih.

Ja ne bih bila ja kada ne bih i djecu uključila u ovaj naš mali pothvat. Frano mi se često zna smijati jer me često radost zajedničkog rada toliko ponese da zaboravim isplanirati potrebne korake i procijeniti moguću štetu koja će pritom nastati.

Tako je bilo i ovog puta. Umjesto da iskoristim priliku što se sve troje igraju u miru i posvetim se jednom po jednom, ja sam ih naravno uposlila sve troje odjednom.

A šestogodišnjak, četverogodišnjak i jednogodišnjakinja imaju naravno potpuno različite ideje o tome kako bi naše zajedničko vrijeme trebalo izgledati. Ja u glavi imam neku romantičnu sliku malenih ručica koje veselo i poslušno prebiru po zemlji, a njima je sve drugo važnije od tog.

Prosipanje, prolijevanje, čupanje i neizostavno jedenje zemlje. I tako u krug.

U valjda desetom pokušaju izbjegavanja moguće katastrofe u kojoj će sve biljčice zasigurno izgubiti svoje živote, moje vikanje zaustavila je glasna misao. Evo ga na, opet to radiš…Gdje ti je tu ljubav..!?

Božje opomene će uvijek isticati način života u Ljubavi… Sam značaj Ljubavnog života slabo je poznat vama ljudima, a je Ljubavni život jedini čimbenik koji vam osigurava blaženstvo, vječni život. Ljudi ne razmišljaju o tome, i sve ostalo razmatraju više nego njihov osobni stav prema najvažnijem u zemaljskom životu, prema Ljubavi ipak … Iz dana u dan oni vrše svoje zemaljske obaveze, ali sve rade više svojim razumom nego srcem… Oni važu sve prednosti i mane, nastoje djelovati probitačno (unosno), te stvarati i obavljati zemaljski posao po dužnosti, no oni ne vode računa o tome, koliko pri tome sudjeluje srce, koliko je Ljubav odlučujuća u njihovom djelovanju. A ipak, beskorisno je svako djelo učinjeno bez Ljubavi…”Značaj ljubavnog života” BD 6984

Morat ću nešto ozbiljno promijeniti, pomislila sam pokušavajući pospremiti nastali nered.

Najprije sam se dogovorila sama sa sobom što želim postići njihovim uključivanjem u vrtlarske radove.

Potaknuti ljubav prema Ocu toliko velikom i čudesnom koji svojom snagom sve biljčice dovodi u postojanje i održava na životu.
Potaknuti Ljubav prema pomaganju drugima.
Potaknuti ljubav prema biljčicama koje zalijevaju, okopavaju i rješavaju od korova.

To je bilo lako, a onda je krenuo onaj teži dio. Sve ono što sam željela njih naučiti morala sam prvo sama naučiti. Razmišljala sam o beskorisnosti svakog djela učinjenog bez ljubavi i strpljivo učila brinuti o biljčicama. Gledala sam kako da srce uključim u cijeli proces. Kako da ne obavljam taj posao reda radi, zamišljala sam da Isus sjedi pored mene i plijevila, okopavala kao da za Njega radim. Marljivo, strpljivo s ljubavlju.

Znala sam da ću uspijem li prelomiti to u sebi znati kako i djecu potaknuti da svoje svakodnevne poslove obavljaju s ljubavlju.

Strpljivi smo bili i s djecom. krenulo je s puno njihovog gunđanja, pogotovo oko čupanja trave. Iznenadne slabosti u cijelom tijelu, napadaja gladi i žeđi i velikog umora. Štogod je potrebno samo da bi što prije završili i nastavili s igrom.:)

Ipak, svaki novi izlazak u vrt bio je lakši. Puno smo toga više znali. Bili marljiviji i veseliji.

Nekoliko tjedana kasnije nakon što smo završili s čitanjem priče prije spavanja upitala sam našeg najstarijeg malog vrtlara što bi htio raditi sutra.

“Saditi biljkice” odgovorio je kao iz topa.

“Stvarno, ma zezaš me?” upitala sam u nevjerici.

“Ne zezam te mama, to čak volim više od legića”

“A sad me stvarno zezaš”

“Ne zezam mama”, odgovorio je veselo.

“Pa što te toliko veseli u tome?” upitala sam .

” Pa ono kad biljkicu izvadim iz teglice, promrdam ju malo, iskopam malu rupčagicu, ubacim ju i opet zatrpam i onda zalijem s veeelikom zaljevačom. E to najviše volim.

Dobro, a reci mi još samo ovo”, nastavila sam želeći još jednom provjeriti izmišlja li, “A da li voliš čupati travu?”

To ne volim , al ju čupam da tebi pomognem i da tebi bude lakše”.

Ležali smo tako zagrljeni još neko vrijeme a ja sam razmišljala što bih ja bez ovih  Očevih uputa.

Duša se može iscijeliti i sazreti jedino kroz djela Ljubavi, i duša je jedina koja će opstati kada vi završite svoj zemaljski put. Duša može doći u svoj izvorni lik jedino kroz Ljubavno djelovanje, a upravo Ljubavno djelovanje vi zanemarujete na najgrublji način, vi radije dodajete još bešćutnih (bezosjećajnih, ne-Ljubavnih) djela, i otuda izuzetno otežavate dušu… I vi kroz to činite sasvim beskorisnim vaš zemaljski život, ne živite primjereno cilju, i jednom ćete osjetiti gorko žaljenje, što ste ostavili neiskorišten dar milosti, i kroz to odbacili veličanstvenu sudbinu u vječnosti. “Značaj ljubavnog života” BD 6984

Jer ako ovo stvarno istina, ako je beskorisno svako djelo učinjeno bez ljubavi i ako se duša može iscijeliti jedino kroz djela ljubavi onda je na nama roditeljima odgovornost da im pomognemo da sve poslove nauče obavljati s ljubavlju te tako ne propuste ni jednu priliku za sazrijevanje njihovih malih duša.

Baš ni jednu priliku, pa tako ni proljetne radove u vrtu.

U Ljubavi,