Bertha Dudde, br. 8436, 11 Ožujak 1963

aAko uzmete u obzir da će jedino djela Ljubavi ostvariti učinak na vašu dušu nakon smrti vašeg tijela i da sve zemaljske namjere, misli i akcije neće rezultirati u nijednoj vrsti koristi za dušu u duhovnom carstvu, vi doista ne bi živjeli vaš zemaljski život tako ravnodušno… I čak ako vjerno ispunjavate dužnosti koje zemaljski život postavlja pred vas, čak ako učinite sve u svakodnevnom životu kako bi živjeli ispravan način života u prisustvu ljudi… ama baš svako (takvo) djelo je bez vrijednosti za ono što je jedino vječno… za vašu dušu… kako ona ne može ponijeti nijedno od zemaljski stečenih vlasništava sa sobom, svo zemaljsko znanje ostaje iza, sva zemaljska blaga i ugled svake osobe je bezvrijedan ako duša uđe u kraljevstvo onostranog lišena duhovnih vlasništava. Jedino duhovne težnje i akcije Ljubavi donose vječna duhovna blaga za dušu…

I ljudi su tako često svjesni njihove vlastite važnosti samo jer vode ispravan način života premda oni na umu imaju jedino njihove zemaljske akcije ili izvjesnu količinu reda u njihovim životnim uvjetima i podbacuju uzeti u obzir da je svrha zemaljskog života drugačija od poboljšanja njihovog fizičkog blagostanja… oni podbacuju uzeti u obzir da svaka aktivnost ljudskog bića treba biti poduprta od strane Ljubavi, da ona mora biti motivirana Ljubavlju ako će biti od vrijednosti za dušu nakon smrti tijela. I ako sada promatrate sve stvari koje su učinjene i izgovorene od strane vas ili u vašem okruženju, i kako rijetko su one prouzročene Ljubavlju, onda ćete morati priznati kako je sve za ludu i jedino služi ostvarenju zemaljskih svrha. I vi bi bili šokirani ako bi mogli osjetiti oskudicu vaših duša kao fizičku neugodu, jer onda vi više nikada ne bi bili sposobni uživati vaš život… Ipak vaša je duša nesposobna izraziti sebe tako očigledno budući bi vi onda jedino stremili živjeti drugačiji način života zbog sebičnosti tako da ne bi osjećali ovu dnevnu i časovnu neugodu, i onda bi takvo stremljenje također bilo beskorisno. Ali vi bi trebali uzeti u obzir kakvu vrijednost svako zemaljsko postignuće ima za vas, pošto znate, naposlijetku, kako vaš ostanak na ovoj Zemlji neće trajati zauvijek… Ali vi ne vjerujete u nastavak dušina života nakon smrti, i to je zašto ste tako malodušni i zanemarujete vašu dušu. Vi vjerujete da ćete prestati postojati u trenutku smrti i jednog dana ćete gorko zažaliti da niste bolje iskoristili vrijeme na Zemlji; vi ćete zažaliti što niste više ljubili, što svatko od vas može napraviti, pošto sićušna iskra Ljubavi tinja unutar njega koju on jedino treba rasplamtjeti… Svako ljudsko biće može također za sebe doživjeti dobrobit djela Ljubavi učinjenih njemu od strane bližnjeg ljudskog bića… I time bi on također mogao biti od koristi njegovu bližnjemu, to zasigurno ne bi bilo njemu na gubitak, jer unutarnje zadovoljstvo njegove akcije bi ga nadahnulo na sve više akcija Ljubavi i njegova bi se sebična ljubav umanjila u istoj mjeri kako njegova Ljubav spram bližnjega raste…

Ni jedno ljudsko biće ne trpi gubitak, jer štogod daje iz Ljubavi će primiti tisućerostruko zauzvrat na Zemlji ili jednog dana u duhovnom kraljevstvu i onda će biti izvanredno blagoslovljen, budući je vrijeme na Zemlji kada bi se on tako trebao izdignuti iznad sebe jako kratko, dok duša u duhovnom kraljevstvu može vječno uživati bogatstva koja je stekla na Zemlji. Ljudi žive ravnodušno, gorljivo poduzimaju zemaljski rad, gorljivo povećavaju njihova zemaljska vlasništva, koristeći njihovu energiju života za sasvim negativne akcije, budući oni neprestano stvaraju jedino prolazne vrijednosti… Besmrtnost njihove duše međutim… nije od strane njih uzeta u obzir, oni se o njoj ne brinu s-Ljubavlju, ona mora gladovati i onda ući u kraljevstvo onostranog u bijednom stanju gdje jedino pronalazi ono što joj je njezina ljubav kao ljudsko biće na Zemlji osigurala… I ako je ovaj život bio bez Ljubavi onda će duša biti bez svjetla i snage i približavat će se bolnoj sudbini, jer jedino kroz djela Ljubavi je ona sposobna sazrijeti na Zemlji…

I prema tome ljudi ne bi trebali reći ‘Naposlijetku, ja ne činim nikakva zla…’ Ljudsko biće u zemaljskom životu treba činiti dobra djela što izviru iz Ljubavi, jedino onda će on biti sposoban ući u kraljevstvo onostranog bez samo-prijekora čak ako nije još postigao visok stupanj Ljubavi, on će sigurno biti sposoban postići ga u onostranom pod uvjetom da je svjetlo bilo zapaljeno tako da duša neće ući u duhovno kraljevstvo u kompletnoj tami.

AMEN