Nitko ne može prosuditi dubinu Božanske ljubavi koja je sebe izrazila u činjenici da je Bog Osobno sišao na Zemlju kako bi ostvario čin Spasenja umjesto čovječanstva. On se sažalio nad ljudskom ogromnom krivnjom grijeha, jer sami grešnici ga nisu bili sposobni iskupiti pošto je prekršaj protiv Božje ljubavi bio počinjen potpuno svjesno… ne zato što je nesavršenstvo učinilo biće nesposobnim prepoznati svoj prekršaj protiv Boga već zato što su ta bića bila osvjetljena blistavim svjetlom prepoznavajući tako Boga u Njegovoj moći i slavi… Međutim, oni Ga nisu bili u stanju vidjeti i prema tome su, usprkos toj spoznaji, slijedili onog koji je sebe predstavio kao Boga i Stvoritelja… i oni su ga slijedili jer su ga bili u stanju vidjeti iako su znali da je on, također, bio samo proizvod Božje stvaralačke volje i Božje snage. Ogromnost krivnje počiva u činjenici da su bića bila osvijetljena svjetlom realizacije i usprkos tome su se okrenuli od svoga Boga i Stvoritelja od vječnosti. I za njih je bilo nemoguće iskupiti ovu ogromnu krivnju, jer oni više nisu bili u stanju poništiti grijeh, oni su ostali opterećeni sa njime, i jedina opcija za Boga je bila Osobno iskupiti grijeh… ali to se, opet, moglo dogoditi jedino unutar okvira Božanske pravde, pošto svaka krivnja zahtjeva okajanje da bi se mogla iskupiti. I kako bi napravio to okajanje za čovječanstvo, Bog je sišao na Zemlju i ostvario čin Spasenja u čovjeku Isusu…

Bog Osobno nije bio u stanju patiti ali On je želio uzeti patnju na Sebe koju je ljudska rasa zaslužila uslijed grijeha njihovog prethodnog otpadništva od Boga… I to je razlog zašto je ljudsko biće, u Čijoj se kućici/čahuri Bog Osobno utjelovio, uzelo patnju na Sebe… Vječna Ljubav, Koja je tako željela ponuditi žrtvu, žrtvu okajanja za ogromnu krivnju… Ljudsko biće sa srcem prepunim ljubavi je dozvolilo da Ga prikucaju na križ za cijelu ljudsku rasu, i ljubav jedina Ga je motivirala ostvariti ovaj čin samilosti/milosrđa. Ljudsko biće sa svim ljudskim slabostima i strahovima se zaputilo gorkom zemaljskom stazom i ljubav u njemu je neprestano rasla, jer Bog Osobno je bio u ovom ljudskom biću i prema tome su riječi i djela čovjeka Isusa bili uvijek jedino motivirani sa ljubavlju, baš kao što je ljubav konačno hodala gorkom stazom patnje te istrpjela i umrla na križu. To nije bio proizvoljan čin ljudskog bića Koje je Sebe žrtvovalo za Svoja bližnja ljudska bića poradi dobiti, ljubav ga je prosto podstaknula ostvariti čin samilosti, pošto je znao da njihov put do kraljevstva svjetla jeste i mora ostati zatvoren za njih ako najprije nisu bili oslobođeni od njihove krivnje grijeha… On je znao od čega se prvobitni grijeh sastojao i da oni sami od sebe nikad ne bi bili u stanju ispraviti ga (u smislu, ‘napraviti ona djela koja bi taj grijeh mogla ispraviti’). I prema tome On se dobrovoljno prijavio da bi Bogu ponudio žrtvu okajanja kako bi iskupio Svoja bližnja ljudska bića… U svoj istini, međutim, ljubav unutar Njega Ga je ponukala na to (bila je tome uzrok); bila je to Sâma Vječna Ljubav, Koja je tako željela iskupiti ljude od njihove nezamislive krivnje, jer Vječno Božanstvo se sklonilo u ljudskom biću u potpunom izobilju.

I zato Božja ljudska manifestacija treba biti shvaćena tako da je Vječna Ljubav Sebe utjelovila u ljudskom biću Koje je Sebe pripremilo na način da je Vječna Ljubav bila sposobna boraviti u Njemu i da je stoga sve što je ljudsko biće Isus napravio u zemaljskom životu bilo u svoj istini napravljeno od strane Boga Osobno… da je ‘ljubav’ određivala sve naume, misli i akcije ljudskog bića Isusa, da je ljudsko biće zasigurno patilo i umrlo na križu ali da je Bog Osobno bio u tom čovjeku, da je On prema tome ostvario čin Spasenja za čovječanstvo. Jedino kada ljudi shvate da je Bog Ljubav će oni također razumjeti problem Božje manifestacije i razumjet će da su Bog i Isus Krist jedno, da oni nisu dvije osobe, i da se Božanska Jednota (Jedinstvo) ne može sporiti, pošto je ljubav prožela ljudsku kućicu/čahuru i prema tome je izvanjska forma ljudskog bića Isusa bila također vidljiva forma Sâme Božanske Ljubavi, da oni nisu bili odvojena Bića već uvijek jedino Bog Osobno. Problem Božje Manifestacije se može jedino riješiti na ovaj način, ali onda će čovjeku također biti lako priznati Isusa, i on će u Njemu pronači pribježište i zazivajući Njega on će zazivati Boga Osobno, priznavajući Ga na taj način. I njegov prvobitni grijeh će biti izbrisan, pošto je Bog Osobno sišao na Zemlju zbog njegovog grijeha i umjesto njega ostvario čin Spasenja, čin okajanja.

AMEN