Vježbanje (prakticiranje) poniznosti duha, predstavlja značajan napredak duše… Vi ljudi često ne znate koliko lako i brzo upadnete u pogrešku da postanete duhovno oholi, odnosno, ne branite se od misli, koje vas same čine oholima i čine da povjerujete da ste na duhovnom području nepogrešivi… Vidite, često je dovoljan samo jedan manji nagovještaj, da se također osjetite već pozvani da primijenite vlastito znanje, premda vi sami još niste prodrli (ušli) u svu Istinu… I vi sa žarom zastupate vaše gledište, poštujete samo vaše mišljenje i tako potpuno ste uvjereni u istinitost vaših riječi… a ipak griješite… A to je samo zato što ste izgubili dječju poniznost i stoga vas se može nazvati duhovno oholima. Vi ste dobro podučeni od Boga, i Bog štiti Svoje sluge na Zemlji od svjesne obmane (zavaravanja)… a ove Njegove sluge također imaju najbolju volju da ljudima opet predstave ono što su naučili, ali često dolaze u životne situacije, koje izazivaju određenu oholost… i da ih motivira, on sam pridodaje znanje koje njemu još nije bilo preneseno… on crpi iz razumskog znanja, ali nikada srce ne pita za savjet… tako ne čeka djelovanje Duha u njemu, nego ga prije sprječava. Uzdiže sam sebe, gdje bi trebao ustrajati u svoj poniznosti, sve dok Božanski Duh ne siđe na njega. Ovo je samo jedan pokazatelj velike opasnosti, koja može ugroziti Božjeg slugu, čim on nije vrlo ozbiljan (strog) u  posredovanju Čiste Istine… prijenosu čiste Božje Riječi… Sve dok istinska Ljubav prema bližnjemu zaista prevladava (dominira) u čovjeku, bit će nemoguće da on izgubi duboku poniznost i da se na njenom mjestu očituje oholost, jer istinska Ljubav ne traži vlastitu čast i osobnu korist… ona jednostavno nosi ljudima ususret Ljubav, ona daje, i to bez ikakvih ograničenja, i također će uvijek i neprekidno čekati u poniznosti, jer ona uopće nema nikakvu vlastitu težnju za priznanjem, i stalno jedino daje bližnjima, bez da sama za sebe traži uživati ugled kao mudra i pametna. Čovjeku punom Ljubavi sasvim je dovoljan uspjeh koji postiže za dušu drugoga, nema nikakvo drugo nastojanje, nego podići tamu duha bližnjih, i nastavlja i dalje biti što je bio do sada, marljivi, skromni, Božji sluga, koji u najdubljoj poniznosti prima darove iz Očeve ruke i u svako vrijeme ih rado daje dalje… Jer sva Božanska milost je ukorijenjena u najdubljoj poniznosti… a duhovna oholost znači duhovni zastoj, i stoga Gospod upozorava vas, Njegove sluge na Zemlji, tako da ispunite vaš zadatak, i djelujete na blagoslov, sve dok prebivate na Zemlji.

AMEN