Svi anđeli na nebu su slavili i radovali se kada Sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo. Oni su znali kako bi njihova pala braća bila zauvijek nepovratno izgubljena da se Ja nisam sažalio nad njima, da nisam tražio i našao put (način) koji im je omogućavao povratak k Meni… I misao saznanja kako su njihova braća bila ponovno spašena, nakon beskonačno dugo vremena muke u zarobljeništvu od strane neprijateljske sile, ih je učinila jako sretnima. Sažalio Sam se na ljudsku rasu koja je sebe bila nesposobna osloboditi od ove sile, kojoj je pomoć bila strašno potrebna, koja je trebala Spasitelja da ispravi/nadoknadi njihovu ogromnu krivnju, Koji će ostvariti čin okajanja za ljudsku rasu, pošto ona sama od sebe to nije bila sposobna napraviti… I Ja sam na Zemlju poslao Svoga Sina… Ja Osobno sam se spustio na Zemlju kako bi iskupio čovječanstvo i to Sam morao postići u ljudskoj formi u kojoj Sam se Ja Osobno nastanio kako bi ostvario ovaj čin Spasenja pošto Sam kao ‘Bog’ bio nesposoban patiti, time Ja ne bi bio u stanju otkloniti krivnju koja je ljudima prepriječila put do neba. Iz tog razloga je na svijet došlo dijete Isus, u Kojem se udomila svjetlosna duša koja je naknadno za Mene pripremila ljudsko prebivalište kao mjesto u kojem ću moći boraviti i biti u stanju ostvariti čin Iskupljenja za ljudsku rasu.

Svi anđeli nebeski su Me pozdravili kada Sam ušao u kućicu/čahuru malog dječaka Isusa, kada Sam Sebe ponizio do najniže niskosti i potpuno prožeo dječaka Isusa sa Mojim Božanskim duhom, tako da su se mnoga različita čuda dogodila u vrijeme Njegova rođenja. Svi događaji u prirodi kao i sa samim djetešcetom su nagovještavali izvanrednu misiju koju je ovo djetešce trebalo ostvariti, i ljudi oko Njega su također prepoznali svjetlo koje je isijavalo iz Njega; oni su znali da je to svjetlo došlo od gore i sijalo blistavo. I zahvalili su Mi na njihovim savijenim koljenima da Sam im poslao Spasitelja Koji ih je trebao osloboditi od najveće nevolje… Jer oni koji su Mi bili privrženi u ljubavi su također osjećali svoju duhovnu patnju sred okrutnog svijeta, koji je bio carstvo Mojeg protivnika… I sred ovog grešnog svijeta Sam Ja utjelovio Sebe, suprotstavio sam se grijehu i okrutnosti (u smislu, ‘ušao sam u okršaj sa njima’) i sred ovog svijeta Sam morao Sebe dokazati kao ljudsko biće Isus… Morao Sam obuzdati/ograničiti Svoje obilje svjetla i prilagoditi Moju dušu sferi u kojoj je živjela… na određeni način Sam morao napustiti/ispustiti ‘svjetlo’… ali nisam napustio/ispustio ‘ljubav’ u Meni… Ova se izuzetno intenzivno zapalila za braću koja pate i koja su propala tako nisko. I ova ljubav Mi je dala snagu koja Mi je bila potrebna kako bi bio u stanju izvršiti čin Spasenja kao ljudsko biće… Ljubav Me nagnala sići na Zemlju, i ljubav Me prisilila produhoviti Moje tijelo u potpunosti, tako da tijelo, duša i duh postanu kao jedno i tako su bili u stanju potpuno se sjediniti sa Božanskom ljubavlju koju Sam zaklanjao/udomio unutar Sebe, Koja je odabrala Moje tijelo kao prebivalište kako bi patila i umrla kao ljudsko biće umjesto grešne ljudske rase; kako bi otklonila njihovu krivnju i ponovno otvorila kapije u kraljevstvo svjetla, koje su bile i ostale zatvorene za sva bića zahvaljujući njihovom otpadništvu od Mene… sve do dana Mojeg raspeća, Mojeg velikog čina milosti, koji je ponovno otvorio kapije i raščistio put koji vodi u Očevu kuću… k Meni i vječnom životu.

AMEN