Svake godine po dolasku kod mojih na more, osjetim da se aktivirao jedan komad moje duše koji ostatak godine tiho spava. Dolaskom kod mojih, srce počinje titrati, a duša kao da želi uhvatiti u sebe sve to more, mirise, krajolike i uspomene. Osjećam da ih brižno sprema, kako bi mogla, kada bude htjela, u tišini prebirati po njima, tražeći jedan poseban mir.

Na isti način, imam potrebu utrpati i djeci u srce sve te doživljaje.  Uživam ih gledati dok plivaju, bosi hodaju po velikim kamenim oblucima, kad  se ponosni vraćaju s Didom s ribanja i kad s nestrpljenjem ispituju Nonu što je s velikom ljubavi skuhala. Poseban mi je osjećaj  kad ostanemo na plaži do sumraka, a oni onako izmoreni od mora i plavih usana, pretražuju Noninu torbu tražeći kruh i paštetu. Baš kao seka i ja nekada prije.

No, ove su godine nakon početnih tjedan dana mira i sklada, počeli problemi.… Čitaj dalje..

♥ ♥ ♥

Sjećam se da sam jednom dok Frano i ja još nismo imali djece,  sva u iznenađena gledala u jednu mladu mamu koja je živjela u stanu iznad nas, dok nam je pričala o borbama koje vodi svakog  jutra sa svojim curicama oko odabira odjeće za vrtić.

„Meni se ovo neće događati!“ pomislila sam tada s visoka.

I, naravno da mi se dogodilo  to i još pedeset drugih stvari za koje sam mislili da neće nikada. Prilično učinkovit lijek za moju oholost i taštinu.

Borba s odjećom, točnije haljinama, kod nas je krenula je prije nepunih mjesec dana. Naša djevojčica se jednog jutra probudila i više nije htjela na sebe odjenuti ništa osim haljina, pri čemu naravno nisu sve haljine dolazile u obzir već samo one koje se „lijepo“ vrte. Malo je reći da sam ostala iznenađena razvojem situacije. Odmah mi je pred oči došla mama s početka priče.… Čitaj dalje..

„Mama di su mi kupaće?“, slušam već danima prije odlaska na plažu.

“U torbi za kupanje nisu. Jesi li ih uzeo kod None kad smo išli?”, upitala sam spremajući ostatak stvari u torbu.

„Ja nisam“, rekao je.

“Nisam ni ja”, rekla sam nastavljajući spremati ostatak stvari.

„Ali mama, ti si ih trebala uzeti!“ rekao je ljutito.

“Stvarno?” upitala sam ozbiljno vidjevši mogući scenarij  i našeg novopečenog malog ronioca kako u odjeći  sjedi cijeli pokisao na plaži.

„Mama ti si ih trebala uzeti, ja sam zaboravio!“ nastavio je uporno.

„Žao mi je što si zaboravio kupaće, al’  mislim da je jako mudro da se ne vraćamo sada kod None po tvoje kupaće već da iz ove situacije svi zajedno pokušamo nešto naučiti. Problem s kupaćima nam se događa skoro svaki dan, ja nisam namjerno zaboravila tvoje kupaće, al’ mi srce govori da te Isus kroz ovo želi naučiti odgovornosti koja je puno vrjednija od jednog jutarnjeg kupanja na plaži.… Čitaj dalje..